KONTAKTIRAJTE NAS: 01/ 4812 200

PRATITE NAS:

Top

Plavuša s Essexa – moje iskustvo studija u Velikoj Britaniji

Iako nisam pratila bivšeg na fakultet i nemam instančan ukus za modu, ono što mogu reći da je zajedničko meni i Elle Woods jest da smo tijekom studija obje naučile puno o sebi i drugima i stekle prijatelje za cijeli život. Ono što je mene dovelo u Colchester tj. na University of Essex jest želja da upišem jedan od najboljih programa ljudskih prava u Europi vođena citatom velikog Nelsona Mandele;

„Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenite svijet.”

I nisam pogriješila. No, krenimo redom…

Colchester ima sve što je potrebno i sve je na dohvat ruke. S druge strane, ono što je velika prednost jest da se nalazi na  50 min vlakom od Londona pa su vikendi kao stvoreni za izlete u metropolu. Colchester je najstariji britanski grad, ali sve o povijesti Colchestera lako saznate na Googlu ili pak u Castle Museum koji je zapravo i glavna gradska znamenitost.

 

Ono što su pak studentima glavne gradske atrakcije su definitivno Primark (gdje sam vjerojatno provela više vremena nego na kampusu), Starbucks, par mjesta s burgerima i restoran s vaflima. To sve vrijedi do 18h kada se sve navedeno zatvara, a društvo seli u različite pubove. Mene osobno najviše se dojmio Tesco, supermarket gdje možete kupiti čuda. Ono što svakako vrijedi spomenuti je ujedno i meni najdraže mjesto, a to je gradić Wivenhoe.

Do njega vodi prekrasna šetnica uz rijeku, a kada dođete tamo imate osjećaj kao da ste u bajci.

Nekolicina studenata je tamo smještena u privatnim kućama, koje su odlična mjesta za organizirati roštilj pa preporučam sprijateljiti se s nekim iz Wivenhoea.

   

Što reći o sveučilištu i kampusu, osim da je sve savršeno uređeno i funkcionalno.

U UK-u ništa nije prepušteno slučaju. Sve ima svoje mjesto i svrhu i u centru apsolutno svega je student i njegove potrebe.

Na kampusu ima sve što vam treba, dućan, pošta, banka, menza, restorani, kafići pa čak i kino i kazalište koji su me oduševili.

Ono što je malo zbunjujuće je nepregledni labirint učionica, ali zato skinete aplikaciju pa se snalazite. Kad smo kod aplikacija, aplikacije postoje za sve. Sve se rješava on line tako da se papiri viđaju vrlo rijetko. To me podsjetilo na Elle Woods situaciju s početka godine kada sam došla na predavanje s bilježnicom, a onda je profesor počeo pričati i u jednom trenutku je oko mene zabljesnulo 30tak sjajnih novih Macbooka…  Da ne duljim, kampus je sjajan, ima sportsku dvoranu, stijenu za penjanje, terene za sve žive sportove, ima patke, jezero, noćni klub i Frangos s najboljom piletinom na svijetu.

     

Za profesore imam samo riječi hvale. Dok nisam otišla tamo nisam vjerovala da je moguće studirati bez trunke stresa. Većina mojih ispita su zapravo bili istraživački eseji koji se pišu doma. Imala sam jedan ispit za koji se trebalo učiti u klasičnom smislu i dan prije svi smo dobili mail gdje nam se fakultet ispričava što nas uznemiruju s ispitom i ohrabruju nas da će sve biti u redu. Ono što je bitno jest da, barem na Masteru, sami birate koliko ćete uložiti u svoje znanje.

Nitko vas ne tjera, ne provjerava, ne ispituje jeste li učili i koliko. Temeljna njihova pretpostavka je da ste vi tamo jer to volite i to vas zanima. Ako je tome tako, fakultet vam stavlja apsolutno sve resurse na raspolaganje da ostvarite svoj cilj i date svoj maksimum.

Na raspolaganju su vam vrhunski stručnjaci iz vašeg područja, individualni mentori, super opremljena knjižnica i hrpa dodatnih predavanja i događanja koja svakako preporučam.

S obzirom da se ovo od blog objave počelo pretvarati u roman, moram skratiti. Kada razmišljam o ljudima prva asocijacija mi je riječ international. Iako sam studirala u UK-u, učila sam besplatno francuski u sklopu fakulteta. Plesala sam salsu u jednoj školi  u centru koju je vodio bračni par s Kube i bila član yoga društva koje je vodila Indijka. Naučila sam od svojih cimera Grka da nije gyros nego pitta gyros, od prijateljice Amerikanke da su cure u Americi lude za nogometom, a od cimerice Kineskinje da sam puno prestara za udaju i da bi me se njena obitelj već odrekla. Od svojih kolega naučila sam o političkoj situaciji u Indiji, Sudanu, Zimbabveu i Turskoj. Naučila sam i više voljeti i cijeniti svoju kulturu. Naučila sam da nas naše razlike čine jedinstvenima, ali da smo ispod kože svi mi ljudi.

Za sve zainteresirane organiziramo Essex Open Days 20. veljače – za više informacija kliknite:

Essex Open Days

 

Pročitajte iskustva polaznika

Sorry, the comment form is closed at this time.