Nisam uopće razmišljala o studiju u inozemstvu dok nisam počela istraživati malo više o fakultetima u Hrvatskoj. Bila sam sigurna da ne želim studirati vani jer se nisam htjela odvajati od svojih prijatelja i obitelji, ali sam nakon dosta razmišljanja ipak odlučila staviti sebe na prvo mjesto i otići za svojim snovima. Oduvijek su me zanimali biznis, menadžment i poduzetništvo što se baš ne nudi previše na hrvatskim fakultetima. Htjela sam fakultet na kojemu ne štrebam rečenice iz knjige, nego i imam određenu količinu prakse. Prvotno sam htjela otići u Španjolsku, no shvatila sam da studij tamo nije baš povoljan, a ni svakodnevni život nije nešto jeftiniji. Tako sam došla do Nizozemske, počela istraživati fakultete i gradove koji mi se sviđaju. Odlučila sam se za smjer International Business na sveučilištu primjenjenih znanosti: Rotterdam University of Applied Sciences pa sam kontaktirala BHV Education (za koji imam samo pohvale) da mi pomognu u prijavi na studij i svim ostalim informacijama koje su me zanimale i bile mi potrebne kako bi uspješno započela svoj studentski život u Nizozemskoj.

Zašto mislim da je studij u Nizozemskoj bolji nego u Hrvatskoj?

Kao što sam već navela, nisam htjela samo čitati iz knjige i bubati teoriju, nego sam htjela učiti na temelju pravih firmi. Ovdje se potiče rad u grupama na mnogim projektima, pronalazak samoga sebe te je odlazak u drugu državu na šest mjeseci kako bismo primijenili svoje znanje u pravoj tvrtki obavezan. Ono što mi se iznimno sviđa je to što su mi profesori uvijek na raspolaganju, uvijek ih mogu pitati ono što me zanima i stvarno imam osjećaj kao da žele da uspijem. Tu nema onog „Kako si uspio proći kod tog profesora? On je prestrog!“ Ovdje se profesori predstavljaju kao jedni od nas i ne uzdižu se iznad studenata. Druga odlična stvar je napredovanje i učenje o samomu sebi. Ono što se traži od studenata je tzv. „crtanje izvan crta“ i osobni rast, a ne samo štrebanje činjenica.

Kako sam se pripremila za odlazak?

Prijavila sam se za sobu u domu SSH-a. Brzo sam se povezala preko WhatsApp grupa i upoznala puno ljudi, cimericu itd. S roditeljima sam kupila dosta stvari koje su mi bile potrebne za odlazak. Dobra je stvar što nismo išli avionom, nego autom pa sam mogla ponijeti puno više prtljage. Ako je išta bitno oko pripreme za odlazak, to je dolazak u novu zemlju bar tjedan dana ranije. Kada se istražuje o nekoj drugoj državi, dobije se dojam da ste najbitnije saznali, ali tek kad dođete tamo, kreće pravo istraživanje. S roditeljima sam otišla do svog fakulteta pješke da točno vidim koliko mi je udaljeno od doma, raspitala sam se kako funkcionira prijevoz i istražila sam gdje su najbliže trgovine, shopping centri i kafići. Također ja jako bitno uživati u svemu tome i izvući najbolje iz dolaska u novo okruženje koliko se god strašno činilo jer na kraju krajeva, odlučili ste se za ovo jer to stvarno želite.

Kakav je život u Rotterdamu?

Živim u Rotterdamu samo tri tjedna i već sam se povezala s dosta ljudi i iz Nizozemske i mnogih drugih zemalja, ali začudo i s dosta Balkanaca. U prvomu se tjednu već organizirao party samo za studente mog i još jednog biznis fakulteta u popularnom baru kako bi nam olakšali općenito snalaženje. Sam izgled grada je predivan. Jako me se dojma arhitektura, glavni trg i dva poznata mosta koja povezuju polovice grada. Rotterdam zapravo nije veći od Zagreba, ali zbog svojih visokih zgrada daje dojam da je. Snalaženje u gradu nije teško, ali se treba raspitati je li najbolja opcija metro, bus, tramvaj ili naravno nizozemsko poznato prijevozno sredstvo – bicikl 😊. Vrijeme je puno bolje nego što sam očekivala. U ovih par tjedana nije bilo puno kiše niti je bilo pretjerano hladno. Najbitnije je da je vrijeme jako promjenjivo za što čak postoji i aplikacija koja vam može pomoći. Generalno je život malo skuplji, ali se ubrzo priviknete i na to. Preporučam da ne nalazite odmah posao u prvom semestru kako biste se priviknuli na nov život i doživjeli ovu veliku promjenu kako treba.

Smatram li da sam učinila pravu stvar?

Itekako. Uopće nisam nesigurna u svoju odluku. Jako sam zadovoljna i sretna što sam imala hrabrosti učiniti ovaj korak. Nije uvijek lagano, ima dana kad vam više fali obitelj nego obično i jedino što želite je zagrliti prijatelje koje znate godinama, nego upoznavati totalno nove ljude, ali s vremenom se naviknete i na to. Ja kao osoba volim putovati i izlazak iz „comfort zone“ mi nije neka prevelika stvar, ali to ne znači da oni kojima je to „big deal“ trebaju ostati tamo gdje jesu jer misle da to nije za njih. Najbitnija stvar je da pokušate i da slijedite svoje snove gdje god oni bili pa makar vam se to činilo nemogućim.