Ovih dana preispitujem načine kako informirati hrvatske srednjoškolce i njihove roditelje o činjenici da fakulteti u Danskoj studentima inženjerskih smjerova jamče zaposlenje po završetku preddiplomskog studija, a prosječna prva plaća iznosi 38.000 DKK.
Zašto preispitujem? Prvi razlog je taj što ne želim poslati poruku “idite u Dansku, tamo su velike plaće”. Drugi razlog je taj što ja osobno ne smatram da bilo tko treba studirati samo zato da bi imao bolje plaćen posao. Za mene je izbor studija odgovor na unutarnji poziv izgradnje vlastitog identiteta, studiranje je proces u kojem se istražuje u jednakoj mjeri koliko i uči, a fakultet je mjesto gdje se sreću kolege i mentori koji postaju naši kvalitetni doživotni prijatelji. Diploma je za mene potvrda ne samo o stručnosti nego i o izgrađenoj samosvijesti osobe o vlastitoj vrijednosti.
No tako to izgleda u mom idealnom svijetu karijernog savjetnika, dok u stvarnosti mnogi izabiru studij na temelju očekivanog statusa i plaće koje će im određena diploma donijeti. Nije iznenađenje niti novost da STEM smjerovi studiranja omogućuju dobro plaćen posao, pa tako inženjeri i u Hrvatskoj natprosječno zarađuju. Ovih dana hrvatski mediji izvještavaju o prodaji hrvatske IT kompanije švedskoj grupaciji za vrtoglavih 150 milijuna dolara. Mladi vlasnici dotične kompanije, gospoda Sumina i Vučinić, ovim riječima objašnjavaju svoju odluku: “Pridruživanjem Stillfront grupi Nanobit dobiva dodatni zamah koji će nam omogućiti nastavak rasta, razvoj novih ambicioznih planova i projekata”.
Upravo je ambicija za rastom i razvojem pravi razlog za odlazak na studij u inozemstvo, a kako na razvoj obrazovanja u Hrvatskoj gleda hrvatska politička elita zorno nam je predočio predstojnik Ureda predsjednika Vlade dok je u emisiji Otvoreno IT poduzetnicima objašnjavao što moramo uvesti u hrvatski školski sustav kako bi dobili stručnjake koji znaju razvijati hard-diskove. Izrazi lica gostiju u strudiju govore tisuću riječi.
Zašto bi netko iz Hrvatske zamijenio Zagreb, Split ili Rijeku za neki Sonderborg ili Kalundborg za koji vjerojatno nikada nije čuo?
Zbog kvalitetnog studija koji omogućuje osobni i profesionalni razvoj.
Pojedini profesori, asistenti i njihove katedre na hrvatskim sveučilištima uistinu se mogu mjeriti sa bilo kojom vrhunskom institucijom na svijetu, no cjelokupni sustav na žalost nije pravilno uravnotežen da bi mogao ostvariti sve neophodne ciljeve visokoškolskog obrazovanja. Vrlo često studenti u Hrvatskoj i danas imaju iste kolegije kao i njihovi roditelji prije 25 godina, a studiranje se još uvijek u prevelikoj mjeri svodi na slušanje predavanja i ispitivanje individualnog znanja. Po završetku studija mladi ljudi nemaju radnog iskustva u struci, a znanje koje su stekli na fakultetu ne znaju upotrijebiti da bi doprinijeli kompaniji u kojoj su se zaposlili. Najčešće prvih godinu rada dana uče vrlo osnovne stvari od poslodavca.
U Danskoj je potpuno drugačije. Kompanija kada zapošljava mladog diplomca dobiva osobu koja zna misliti svojom glavom, rješavati probleme, rasuđivati, strateški planirati. Razlog tome je metodologija podučavanja na fakultetu koja se zasniva na rješavanju kompleksnih problema koji dolaze iz stvarne poslovne prakse, tzv. “Problem Based Learning”. Studenti na tim problemima rade timski, kao što se to dešava i u stvarnoj poslovnoj praksi. To im omogućuje razvoj vještina kolaboracije, ali i uviđanje vlastitih slabih točaka i rad na njima. Nekima to može biti nedostatak vještine uvjeravanja, drugima slijepi optimizam bez argumenata, a trećima zaljubljenost u vlastitu ideju zbog kojeg ne mogu dati punu podršku tuđoj ideji. Sve je to proces kroz koji ih vode i mentoriraju profesori, uključuje puno samostalnog istraživanja kao i grupnog rada, a ishodi učenja mogu biti potpuno neočekivani. Na primjeru jednog našeg polaznika, studenti su mislili da su kompleksan poslovni problem kompanije riješili uspješno jer su povećali profit kompanije u zadanom razdoblju, no nisu razmišljali o tome da su ugrozili radna mjesta što će kompaniju puno više koštati u budućnosti. Ovakvi ishodi učenja se ne zaboravljaju onog trenutka kada se dobije ocjena u indeks.
Osim zadovoljstva načinom učenja na fakultetu i opremom koja im je tamo na raspolaganju, naši studenti posebno ističu važnost rada u struci za vrijeme studija.
Obavezna praksa raspoređena je na drugoj i trećoj godini studija i u prosjeku svaki student uz diplomu ima barem 6 mjeseci radnog iskustva. Mnogi od njih rade u Danskoj jer žele usavršiti znanje danskog jezika i produbiti svoje lokalne kontakte u toj zemlji, no mnogi odlaze na praksu u druge zemlje EU ili ostatak svijeta.
