Maturanti zbog pritiska okoline često sumnjaju u svoj izbor studija. Da li je okolina uistinu u pravu? Da li poslušati tuđe savjete ili slijediti intuiciju? Donosimo vam priču kako je studij humanističkih znanosti na našem partnerskom sveučilištu Universita Cattolica u Milanu pripremio jednu mladu ženu da postane lider u svijetu modnog biznisa.
Dok pripremam pitanja za tri poznata sveučilišta iz sjeverne Italije koji će sudjelovati u panel diskusiji na temu “Studirajte u Italiji” 19.12.2020. na online Danima mobilnosti i edukacije, upisujem u Google “Što je problem današnjim maturantima”?
Dobivam niz suhoparnih naslova starih nekoliko mjeseci o državnoj maturi, problemima zbog odgode rokova, nadoknade nastave, i tren prije nego ću zatvoriti pretraživač, ugledam članak o Kiklopu. Poznati portal Dnevnik.hr u lipnju 2019. prenio je objavu tadašnje maturantice Marte P. na društvenoj mreži facebook: Sasvim objektivno, državna matura zbilja nije teška. Napravljena za prosječnog učenika… Niti jednom maturantu nije bio problem pročitati kratki sadržaj Kiklopa (jer da, matura se prolazi čitanjem kratkog sadržaja) ni zapamtiti tko je Melkior Tresić. Niti jedan se maturant zbog toga nije našao u psihijatrijskoj bolnici… Naš kiklop leži u tome da ne smijemo pogriješiti. Kiklop proviruje iz svakog onog ‘pa zašto baš to, pametna si ti djevojka’ nakon vijesti da upisuješ Filozofski…” Marta me inspirirala da pišem o Franci Sozzani. Imam nekoliko razloga za to. Početni je taj što sam se još u studentskim danima navukla na Vogue, i to na talijansko izdanje. U početku sam ga kupovala samo nekoliko puta godišnje, kada bih uspjela uštedjeti dovoljno da odem sa sestrom ili prijateljicom u shopping u Trst. Vratila bih se sa nekoliko majica, trapericama, parom cipela i debelim časopisom tiskanim na sjajnom papiru koji bih kasnije pregledavala mjesecima, najčešće zajedno s kolegicama s kojima sam spremala ispite iz engleskog ili povijesti umjetnosti. Specifičan miris sjajnog tiska se vremenom izgubio, raskošne stranice pohabale od listanja, ali nije isparila fantazija sretne budućnosti koja nas čeka čim završimo filozofski fakultet, fantazija koju nam je kreirala glavna urednica Voguea, Franca Sozzani. Drugi razlog zašto pišem o Franci je taj da je diplomirala filozofiju i germanistiku na katoličkom sveučilištu Sacro Cuore u Milanu, a predstavnika tog sveučilišta ugostit ću na već spomenutom panelu. Odmah nakon diplome počela je raditi za izdavače modnih časopisa i nakon 15 godina probila se do pozicije glavne urednice Vogue Italija kojeg je uskoro transformirala u izlog za najdinamičnije trendove u svijetu mode. Franca je svoje tobožnje nedostatke pretvorila u svoje najveće prednosti, pa iako nije imala poslovno obrazovanje ili prestižnu MBA diplomu s Harvarda, znala je misliti svojom glavom što je naučila na studiju filozofije u Milanu.
Kada je odlučila osvojiti svjetsko tržište počela je od pitanja “Zašto bi itko izvan Italije kupio talijanski Vogue?” Zaključila je da sa internacionalnom publikom može komunicirati jedino moćnim slikama i fokusirala se na to da pronađe najtalentiranije fotografe kojima je poklonila potpuno povjerenje da izraze modu kroz svoje umjetničke vizije na način kako oni žele. Iz mjeseca u mjesec rasla je tiraža časopisa zahvaljujući kojem su neki mladi kreatori i fotografi postali svjetske zvijezde, a anonimne manekenke supermodeli. Iako strastveno zaljubljena u modu, dizajn i umjetnost, njezini široki interesi i neustrašivost odveli su je puno dalje od opisa posla glavne urednice modnog časopisa. Ona je Vogue iskoristila kao platformu za raspravu o širim pitanjima i opsesijama modernog svijeta. Ali ne kroz članke u kojima se čitatelje na nešto nagovara ili im se nešto tumači, već kroz provokativne modne editorijale snimane u klinici za odvikavanje od ovisnosti, operacionoj sali plastičnog kirurga, ili kroz prizore obiteljskog nasilja. Stranice njenog časopisa vrištale su o zagađenju planete još 2010. kada je objavila fotografije modela koje na izdisaju leže na plaži dok su njihova prekrasna odjeća i frizure prelivena naftom, a svoje mišljenje o rasnoj nejednakosti iskazala je 2008. godine kada je objavila izdanje u kojem su bili samo crni modeli. Talijanski Vogue bio je zbog svojih fotografija i modnih editorijala časopis koji se kolekcionira, a Franca ga je uspješno vodila punih 28 godina. Studiranjem u katoličkom okruženju ova genijalna žena izrasla je u moralnog lidera, za kakvima današnji svijet vapi. Svoju svjetsku slavu nosila je jednostavno poput broša na reveru, a svoje zasluge dijelila je sa suradnicima. Na novinarska pitanja u čemu je tajna njezinog uspjeha skromno je odgovarala: “Moj talent je u tome da znam njegovati talente drugih ljudi.” Bilo da ste zaljubljeni u modu i dizajn, želite studirati humanističke znanosti ili imate predrasude prema njima, preporučam da pogledate dokumentarni film o Franci Sozzani naslovljen “Chaos and Creation” koji možete naći na Netflixu. Nadam se da će inspirirati mnoge mlade žene da se ne boje studirati ono što vole i da se bave onim što ih strastveno interesira, bez obzira na mišljenja drugih.
Također, pozivam vas na panel diskusiju o studiranju u Italiji koja će krenuti u subotu, 19.12.2020. u 12.00h, nakon koje možete osobno razgovarati sa predstavnicima i studentima katoličkog sveučilišta Sacro Cuore iz Milana, te državnih sveučilišta IUAV i Ca’ Foscari iz Venecije.
Talijanska sveučilišta odavno se nalaze među 10% najboljih na svijetu, a u posljednjih 20 godina uložili su puno novca u internacionalizaciju obrazovanja. To znači da su najatraktivniji studijski smjerovi dostupni na engleskom jeziku, a strani studenti imaju brojne povoljne opcije smještaja u novim studentskim domovima. Osim povoljnih školarina, u Italiji su dostupne i regionalne stipendije, a blizina kuće, mediteranska klima i ukusna hrana razlozi su zbog kojih morate razmotriti Italiju kao destinaciju za nastavak svog školovanja.
