Uz pomoć profesionalne orijentacije otkrijte jake strane svojeg djeteta i donesite najbolju odluku o izboru studija i karijere.
Što se dešava kada odluku o studiranju prepustite u potpunosti djetetu?
Vjerojatno kao i Vi, srednju školu sam pohađala i završila sretnih ’80ih. Bila sam odličan učenik u školi koja je tada kao i danas slovila za jednu od najboljih u gradu. Nalazila se na početku Klaićeve, što je bila odlična lokacija za školu jer smo svakodnevne brige oko učenja zaboravili već negdje oko Zdenca života, a razdragana gužva studenata koji su se okupljali oko Kavkaza činila nam se kao dokaz da je život uistinu prekrasan kada upišeš fakultet.
Da ćemo studirati, nije bilo sumnje. Što ćemo studirati, tu smo se nekako dijelili u dvije skupine. Nekolicini su roditelji već odavno zacrtali put, a oni su se tome priklonili ili su se žestoko bunili protiv toga. Većini nas, roditelji su prepuštali da samostalno izaberemo što želimo studirati. A mi smo birali ono što nam se činilo da najviše volimo. Tako sam ja izabrala studij engleskog jezika i povijesti umjetnosti jer sam jako voljela putovati i posjećivati muzeje i izložbe. Toliko sam bila sigurna u svoj izbor da sam već početkom trećeg razreda ozbiljno krenula s pripremama za prijemni. Do mature sam Jansonovu “Povijest umjetnosti” mogla recitirati napamet kada me probude u ponoć (nekoć smo išli rano spavati), jer od svih kognitivnih procesa najlakše je nabubati informacije. Međutim i prilično beskorisno.
I naravno, prošla sam. Upisala sam željeni studij, s entuzijazmom sam se posvetila učenju, vježbama, studijskim putovanjima, odlične ocjene nisu izostajale. A onda smo početkom treće godine dobili formular na kojem smo trebali izabrati svoj budući smjer, istraživački ili nastavnički. Uhvatila me panika kada sam shvatila da me ne privlači ni karijera prosvjetnog radnika, a još manje lingviste ili istraživača umjetničke baštine. Zaboga, pa ja sam željela putovati i ići u muzeje. U tom trenutku željela sam pobjeći sa svog fakulteta, željela sam pobjeći što dalje iz svog života i zbrke u koju sam se dovela.
Uistinu cijenim što generacija naših roditelja nije pisala zadaće, učila s nama i donosila sve važne odluke umjesto nas, jer time su nam dali samopouzdanje i mogućnost da učimo iz vlastitih grešaka. Međutim, da mogu danas dati jedan savjet svojim roditeljima, on bi bio da konzultiraju stručnjaka za profesionalno usmjeravanje svog djeteta. Tinejdžeri naprosto nemaju dovoljno saznanja i životnog iskustva da bi mogli promišljati o tome kako bi mogao izgledati njihov radni dan kada će imati 28 godina, ili njihova karijera sa 38 godina, i u tome im je potrebna pomoć.
Često se sjetim što je rekao Lewis Carrol, oksfordski profesor matematike i autor Alise u zemlji čudesa: “Ako ne znaš gdje želiš stići, nije važno kojim ćeš putem ići”.
Da se Vaše dijete ne bi osjećalo kao Alisa, te da biste ga poštedjeli razočaranja, gubitka vremena ili gubitka Vašeg novca investiranog u krivom smjeru pomoći će Vam Harrison Assessment Navigator, odnosno pouzdane analize koje uključuju osvještavanje najjačih strana ispitanika, interpersonalne vještine, motivaciju, način donošenja odluka i liderski potencijal. Sve to zaokruženo je analizom o karijernim opcijama, koja se temelji na usporedbi 175 ispitanikovih osobina sa 680 karijera, a uz pomoć 6.000 formula.
Učenica Alba Justina Magić
Profesionalna orijentacija mi je pomogla da shvatim da se trebam prebaciti iz gimnazije u umjetničku školu kako bih mogla upisati željeni studij dizajna metala i nakita.
Zašto je važno znati svoje jake strane? Ako ih nismo svjesni, vrlo vjerojatno ih ne cijenimo i nećemo ih znati iskoristiti. Možda Vaše dijete ima dobre interpersonalne vještine, komunicira izravno, a ujedno i diplomatično, sigurno je u svoje mišljenje ali istovremeno otvoreno za drugačije stavove i ideje, dobro poznaje svoje želje i potrebe ali ga to ne priječi da pomaže drugima u ostvarenju njihovih potreba? Ako je tako, Vaše dijete je izvrstan timski igrač, a vještine rada u timu s razlogom spadaju u najcjenjenije prema ocjeni poslodavaca. Međutim, veliki broj pripadnika današnje “copy-paste” generacije mahom će u svoje životopise staviti da su izvrsni u timskom radu, a u prvom razgovoru o toj temi otkrit će da za njih tim znači samo grupa ljudi i da uopće ne poznaju kompleksnu međuzavisnost rada u timu. Pomognite svom djetetu da se izdigne iznad nepromišljenog plagiranja životopisa pronađenih na internetu, i još važnije da postane svjesno svojih jakih strana i zašto su one jedinstvene baš za njega ili nju, jer to će mu omogućiti povećanje samopouzdanja i izglede za akademski i profesionalni uspjeh.
Poznavanje svojih slabosti jednako je važno kao i poznavanje svojih jakih strana jer upravo su one putokaz za naš razvoj.
U engleskom nazivlju se za slabu točku koristi odličan termin “derailer” što je na hrvatskom iskliznica, a to je naprava koja izbacuje željezničko vozilo s kolosjeka te tako sprječava njegovo daljnje kretanje. Kroz svoj rad sa klijentima iz poslovnog svijeta nerijetko susrećem ljude koji nikako ne ostvaruju svoj puni potencijal baš zbog toga što nisu svjesni svojih iskliznica, bilo da se radi o dogmatičnosti, impulzivnosti, defenzivnosti, popustljivosti … ili bilo kojoj drugoj osobini. To u stvarnosti znači npr. da dogmatični direktor je toliko siguran da je baš on uvijek u pravu da u većini slučajeva ne sluša ili ne uvažava mišljenja svojih kolega. Posljedično, oni vrlo brzo uskraćuju svoju kreativnu energiju i prestaje im biti važno ostvarenje poslovne ideje, te samo rade kao roboti dok im se ne otvori prilika da prijeđu u drugi odjel ili drugu tvrtku. U konačnici taj direktor nikada ne ostvaruje optimalne rezultate jer ga članovi tima stalno napuštaju… Obzirom da sam imala priliku svjedočiti nevjerojatnim osobnim i poslovnim promjenama koje su se desile kada su početnici kao i iskusni poslovni ljudi spoznali i promijenili samo jednu svoju slabu točku, pouzdano znam da je osvještavanje slabosti i preuzimanje odgovornosti za vlastiti razvoj preduvjet za uspjeh.
A nakon analize jakih strana i potencijalnih slabosti, razmotrit ćemo sve druge elemente koji su preduvjet za uspjeh u karijeri.
Naravno da interes za neko područje ima ključnu ulogu u odabiru smjera studija, ali pri odabiru karijere treba uzeti u obzir vrstu zadataka koju osoba preferira, radno okruženje, što osobu motivira ili demotivira, koje su njene vrijednosti, te koje su joj kompetencije. Harrison Assessment Navigator će ove faktore, kao i osobine ličnosti ispitanika usporediti sa 680 karijernih opcija, te će nam dati procjenu postotka uživanja u nekoj karijeri, a istraživanja pokazuju da kada smo barem 75% zadovoljni svojim poslom povećavamo vjerojatnost da ćemo u njemu biti i uspješni. Izračun postotka uživanja u karijeri nije neka matematička formula utemeljena na idealnim vrijednostima, već rezultat 30 godina istraživanja vrednovanja uspješnih, osrednjih i neuspješnih zaposlenika na tim radnim mjestima, u kojima je sudjelovalo preko dva milijuna ispitanika.
