Marija je studentica na Ca’ Foscari u Italiji i otkriva nam što ju je to oduševilo te kako se prilagodila na život u Veneciji. Ca’ Foscari će sudjelovati i na Online Danima mobilnosti i edukacije 19.12. gdje ćete imati priliku čuti sve o ovom studiju.
Otvorenost prema svijetu. Čini se kako smo moje sveučilište i ja imali nešto zajedničko od trenutka kada smo se sreli. Je li to bila ljubav na prvi pogled? Baš i ne. Ideja življenja u Veneciji bila mi je neobična. U mojoj glavi to je turistički grad sa svojim lijepim kanalima, glamuroznim gondolama i predivnim pogledima.
Na kraju me osvojio business program (zajedno s morem). Bila sam spremna za novi početak, ali i dalje nesigurna oko prospekata života u Veneciji. Hoću li se morati voziti brodom svaki dan? Postoje li tamo knjižnice u kojima ću moći učiti? Ima li u gradu supermarketa? Kakav je noćni život u starom gradu? Je li odabrano sveučilište dobar izbor za mene? Hoće li mi se svidjeti kolege? Srećom, odgovor na svako navedeno pitanje bio je – da. Venecija me prigrlila i odlično sam se uklopim u njezin sustav, a Ca’ Foscari je postao središte mog cjelokupnog iskustva.
Nešto što čini ovo sveučilište jedinstvenim je istinitost njegovog oglašavanja. Osim njihove neizmjerne pomoći oko procesa aplikacije, prilagodbe kada sam stigla i ostalih usluga koje pružaju svojim studentima, Ca’ Foscari je prioritizirao iskustvo studenata koji su otvoreni prema svijetu. Upoznala sam većinu svojih prijatelja s prve godine na lokalnim i internacionalnim događajima dobrodošlice. Uz to što su brzo odgovarali na upite putem e-maila i imaju sveukupno dobar sustav podrške, uvijek sam se osjećala više od ID broja kod svih zaposlenika fakulteta s kojima sam imala interakciju.
Voljela sam toplinu i pristupačnost Talijana kao naroda. Na stranu zaposlenika fakulteta i posebnih internacionalnih programa, puno ljudi koje sam upoznala i s kojima sam se sprijateljila bili su bez predrasuda, ambiciozni i srdačni, baš poput mene. Povezala sam se s prijateljima koji su mi pomogli iskusiti talijansku kulturu (vodili su me u restorane s najboljom hranom i naučili lokalni sleng) i koji su lako postali sustav potpore. Zajedno bismo išli u knjižnicu učiti, a nakon toga do bara na aperitiv. Naravno, osjećala sam se samouvjereno oko svog izbora. Za razliku od svog prethodnog obrazovanja, ne bojim se učiti za ispite (iako to može biti zamorno jer uvijek težim savršenom rezultatu) jer je materija bila ono što sam iskreno željela naučiti, a većina profesora koje sam imala je očito bila nestrpljiva da nas nauči ključnu materiju.
Trenutno sam u središtu pripremanja ispita nakon uspješnog semestra hibridnih studija. Svaki dan idem u knjižnicu sigurna u mjere koje Ca’ Foscari poduzima u trenutnoj COVID-19 krizi. I iako nisam veoma sretna sa svim kasnonoćnim sesijama učenja, zaista nema mjesta na kojem bih radije bila (plaža u Splitu ili na Braču se ne računa). Već imam tri profesora koje želim da mi mentoriraju završni rad, iako još uvijek ne znam temu. Pripremam se za Erasmus + razmjenu u Lisabonu na proljeće na jednom odličnom sveučilištu (s kojim Ca ’Foscari ima partnerstvo) i istražujem potencijalne prakse za ljeto preko partnera sveučilišta. Naravno, potrošila sam 35 dolara za majicu s kapuljačom sveučilišta, ipak sam ponosna što sam Cafoscarina.
Također, s ponosom mogu objaviti da rijetko koristim Google Maps, a u svojoj sam blizini pronašla najjeftiniji supermarket i najbolju pasticceriju. Brodovi se sada čine boljim prijevoznim sredstvima od autobusa. Naučila sam manevrirati velikom turističkom gužvom. Znam koji sendvič je najbolji iz sveučilišne kantine i kako ga tražiti na talijanskom jeziku (to rezimira opseg mog znanja talijanskog jezika). Znam kakva pića obično piju moji prijatelji i napokon smo se smjestili u svoj omiljeni kafić da zajedno učimo.
Lijepi kanali, glamurozne gondole i predivni pogledi još su uvijek ovdje, možda ih je lakše cijeniti nego prije. Ali to više nije daleki sanjivi grad, holivudska Venecija. To je moja Venecija.
