Britanska filozofija temelji se na uvjerenju da svatko iz škole treba izaći kao “dobro zaokružena” osoba. Srednja škola u Velikoj Britaniji ima program od tri razdoblja (tzv. term) u školskoj godini. Moguće je pohađati srednjoškolsku razmjenu cijelu akademsku godinu, jedan ili dva terma. Usprkos formalnom odnosu, britanski profesori poznati su u poticanju kreativnosti i motiviranju na rad. Većina škola nudi veliki izbor predmeta i klubova, aktivnosti i sportova. Naša polaznica Aurora nedavno se vratila sa srednjoškolske razmjene u Engleskoj. U nastavku možete pročitati njene dojmove.
Zašto si se odlučila za srednjoškolsku razmjenu?
Zapravo, čula sam o srednjoškolskoj razmjeni i BHV agenciji od prijateljice. Mene su oduvijek zanimali jezici i htjela bih ići na studij u inozemstvu. Budući da mi se ukazala prilika da iskusim srednju školu u inozemstvu, kroz razgovor s roditeljima, zaključila sam da bih mogla probati.
Dosta je učenika zainteresirano za srednju školu Americi. Kako to da si se ti odlučila za Englesku?
Iskreno, prvo sam htjela ići u Ameriku, ali je dosta daleko. U to vrijeme tamo nije bila najpovoljnija društvena situacija, prosvjedi, Covid-19 te se mojim roditeljima ta opcija baš i nije svidjela. Druga opcija bila mi je Italija jer mi je talijanski drugi jezik koji učim u školi te sam ga htjela tako usavršiti. Onda sam shvatila da zapravo više želim usavršiti engleski i odabrala sam Englesku. Bila sam već nekoliko puta u Londonu i jako mi se svidio te je i to bio još jedan dodatan plus za Englesku. Sviđa mi se jezik i njihov naglasak, kultura, način života, ali i ljudi i tako je konačni odabir bio Engleska.
Jesi li imala kakve strahove prije polaska?
Baš i ne, jer i prije odlaska na razmjenu više puta sam imala priliku ljetovati sa školom i u sklopu volonterskih udruga u njihovim kampovima tako da sam bila naviknuta biti negdje bez roditelja. Jedino me bilo jako strah da će mi faliti prijatelji, ali brzo sam se naviknula. Imala sam home sickness prvih mjesec dana, nakon toga je sve krenulo lagano.
Kakva ti je bila host obitelj? Na koji način su ti oni bili podrška?
Host obitelj u kojoj sam bila smještena bili su stariji bračni par. Oni imaju više djece, ali su sva njihova djeca odrasla i više ne žive s njima tako da smo na kraju bile samo ja i moja host sestra iz Italije. Imali su dva psa s kojima sam rado išla u šetnje i uvijek imala neku zanimaciju. Bili su stvarno dragi i pomogli su najviše što su mogli. Soba je bila solidna, nije bila prevelika, ali imala sam svoj krevet, radni stol, ormar i svoj mir. Svaka od nas je imala svoju sobu, a kupaonicu smo dijelili s ostalim ukućanima.
Kakva ti je bila hrana tijekom boravka?
Nekad sam s prijateljima znala jesti vani, ali uglavnom sam obroke imala s host obitelji kod kuće. Primjerice, doručak je klasičan kao i kod nas, ručak im je sendvič ili juha oko 12 ili 13 sati, a onda je ogromna večera oko 19 sati. Meni je to bilo čudno jer mi imamo tri obroka jednako podijeljena kroz dan. Moja host mama je umirovljena medicinska sestra tako da je ona uglavnom bila s nama kod kuće i uvijek je kuhala. Svaki dan se potrudila da bude neko novo jelo pa je to bilo super. Radila je dosta slastica i kolača, a ja isto volim peći kolače. Naučila me puno novih recepata te ih sada mogu pripremati i svojoj obitelji i prijateljima u Hrvatskoj.
Koliko je nastava drukčija od one u Hrvatskoj? Kakve si predmete i izvannastavne aktivnosti imala?
Prvi dan kada sam došla u školu birali smo predmete. Mislim da ima oko desetak predmeta za odabrati. Trebaš minimalno uzeti tri predmeta, a možeš i četvrti. Ja sam odabrala double Sport Studies i English Literature jer me to zanimalo. Tako da se moj raspored praktički sastojao od sporta koji sam imala svaki dan i engleskog na koji sam išla utorkom i četvrtkom. Sport BTEC Double su predavala tri profesora, iz Anatomy and Physiology, Sport Psychology te Sport Coaching and Leadership uz koji sam morala izabrati i sport kojim sam ujedno i trenirala, a to je bio nogomet u sklopu Sarum Football Academy. Nastava je počinjala od 9:10 i trajala do 13:30, nekad do 11 ili 15 sati. Bilo je stvarno lagano, ali prvenstveno zanimljivo, imali smo puno vremena za treniranje i slobodno vrijeme za druženje s prijateljima. U sklopu škole imali smo zajedničke društvene prostorije u kojima su mogli biti svi koji imaju rupu ili žele ostati iza nastave.
Uglavnom, dane sam provodila u školu, ili u blizini; igranje nogometa, vježbanje u školskoj teretani, bazenu i sl. Osim treninga nogometa u sklopu školovanja, imala sam mogućnost i treninga u ženskom klubu izvan škole. Ali najviše me veselilo što sam imala jako puno vremena za druženje s prijateljima, što iz škole, što s razmjene.
Je li ti bilo teško sprijateljiti se tijekom srednjoškolske razmjene u Engleskoj?
Ja sam inače malo zatvorena osoba pa mi je bilo malo teže. Zapravo, nekako kad sam došla tamo bilo mi je skroz drukčije. Tamo sam bila potpuno druga osoba. Prvo sam se sprijateljila s učenicima koji su isto na razmjeni jer sam ih upoznala odmah na aerodromu. Ekipa u srednjoj školi koju sam pohađala je također bila super. Svi su bili stvarno pristojni, otvoreni i nije bilo teško. Sa svima sam ostala povezana i još uvijek se čujemo i nakon što sam se vratila u Hrvatsku.
Koliko se kultura i ljudi u Engleskoj razlikuju od onih u Hrvatskoj?
Meni je bio šok koliko su oni svi pristojni. Na cesti ako te slučajno netko dotakne, ta osoba vam se odmah ispriča. Svaki dan te pitaju jesi li u redu i ako kažete da jeste, oni provjere još 10.000 puta. Uvijek pričaju o problemu, pošalju ti poruku da te pitaju kako si i kako ti je prošao dan. To mi je bilo čudno jer u Hrvatskoj to nitko ne radi.
Kakav je bio odnos s profesorima? Jesu li oni pristupačni?
Profesori su bili više kao prijatelji. Imaju jako puno razumijevanja i oko svega pomažu. Dobro je to što su razredi jako mali. Na sportskim predmetima nas je bilo osmero ili devetero i onda se profesor mogao koncentrirati na svakoga posebno. Iako sam ja mislila da će mi biti jako teško zbog engleskog jer sam imala sportsku psihologiju, sportsku anatomiju i sportski menadžment i vodstvo, zapravo je bilo lagano i bila sam među najboljima u razredu. Čak su i profesori htio da se vratim za završne ispite da vide moj konačni rezultat.
Što si naučila iz iskustva srednjoškolske razmjene u Engleskoj? Jesi li stekla možda kakve vještine i znanja?
Tek kada sam se vratila shvatila sam koliko sam u kratkom vremenu poboljšala svoj engleski od govora, pa čak sam pokupila i naglasak, pisanja, a i vokabular mi je puno bogatiji. Bilo mi je jako čudno vratiti se u Hrvatsku i ponovno pričati hrvatskim. Prvi šok sam doživjela već u avionu za Hrvatsku jer sam se vraćala Croatia Airlinesom i svi su pričali hrvatski. Kao osoba mislim da sam zrelija i bogatija za jedno veliko iskustvo koje ću pamtiti za cijeli život. Smatram, a to su mi i potvrdili, meni drage osobe da sam postala puno otvorenija i nekako, pozitivno, drugačija. Definitivno se vraćam u Englesku, za početak turistički, a kasnije i na studij.
Zašto bi i ostalim hrvatskim srednjoškolcima preporučila da idu na razmjenu u inozemstvo?
Kao prvo, da poboljšaju strani jezik, a drugo da dožive to predivno iskustvo. Upoznat će jako puno novih prijatelja, osoba te možda steknu i prijatelje za cijeli život. Naučite puno novih stvari te vidite kako drugi ljudi žive. Kulturu, običaje i sl. Stvarno je vrijedno otići.
