Besplatan studij u Danskoj je veliki hit među Hrvatima. Zašto su fakulteti u Danskoj tako dobri odlučili smo sami otkriti.
Jednostavnost, skromnost, štedljivost, marljivost, inovativnost, uživanje u malim stvarima, ugoda, obiteljske vrijednosti, aktivnosti u prirodi, bicikliranje, tolerancija, pravednost, otvorenost i izvrsnost samo su neka od obilježja koja mi prva padaju na pamet kad pomislim na Dansku. Ružica Pejić, BHV Education obrazovna savjetnica
Dansku sam u zadnje četiri godine posjetila već tri puta i svaki put bivala sam oduševljena novim otkrićima o toj zemlji i ljudima koji žive u njoj.
Zašto baš Danska?
Prije četiri godine počela sam raditi u organizaciji koja se bavi obrazovnim programima u inozemstvu. Prije toga nisam pretjerano razmišljala o skandinavskim zemljama. Bila je to 2013. godina i svega nekoliko mjeseci nakon što je Hrvatska pristupila Europskoj uniji. Skoro u isto vrijeme na vrata BHV Educationa pokucala sam ja kao mlada pripravnica i skupa sa mnom danski fakulteti koji su htjeli Hrvatima ubaciti bubicu u uho o tome kako mogu besplatno studirati u Danskoj na engleskom jeziku i, naravno, o tome kako je Danska super mjesto za život i građenje buduće karijere. Ako Hrvati do tada i nisu puno znali o ovoj zemlji, u periodu koji slijedi saznali su! Uz brojne napore, aktivnosti, evente, prezentacije, sajmove, radionice i webinare otkrili smo svojim sunarodnjacima da su Danci najsretniji narod na svijetu.
Doduše, 2017. godine to je vodstvo preuzela Norveška, a Danci su se spustili na drugo mjesto najsretnijih ljudi na svijetu.
Slučajnost ili ne, postala sam savjetnica za studij u Danskoj. Kako bih postala prava i iskusna savjetnica, posjetila sam nekoliko fakulteta s kojima surađujemo – fakultete u Aalborgu, Aarhusu, Copenhagenu i Esbjergu.
Na moju sreću, dva od tri posjeta bila su u predbožićno vrijeme. Ahh, December in Copenhagen!
Nema ljepšeg i čarobnijeg božićnog ugođaja od onog skandinavskog. Tradicionalna danska večera u restoranu smještenom na starom ribarskom brodu, božićna predstava u Tivoli Parku koji je drugi najstariji zabavni park na svijetu, lutanje kroz male uličice u centru, autentični suveniri na božićnom sajmu, hygge ugođaj, čaj i kroasan u tradicionalnom danskom pubu u Nyhavnu i da, danski puding koji me apsolutno oduševio.
Risalamande ili danski puding tradicionalni je božićni desert još od druge polovice 19. stoljeća. Danci ga pripremaju u velikim količinama na dan koji zovu lillejuleaften ili “Little Christmas Eve”, a to je 23. prosinca, odnosno dan prije Badnjaka. Običaj je da se jede nakon obiteljske božićne večere. Bademi se usitne i stave u smjesu, a jedan badem stavi se čitav – osoba koja ga pronađe u svojoj porciji/zdjelici tada zaželi želju koja će mu se, ako je vjerovati predaji, ispuniti.
Neki će reći „tko je vidio rižu kao desert pripremati“ ali, ako ste veliki fan cheesecakea, sigurno ćete zavoljeti i danski puding. Zašto baš danski puding?! U jednoj zdjelici osjetit ćete i spoznati sve što trebate znati o Dancima i njihovim običajima. Jednostavnost, skromnost i uživanje u malim stvarima. Neki bi rekli lakoća okusa. Naime, danski puding priprema se s rižom na mlijeku, ekstraktom vanilije, tučenim vrhnjem, bademima i toplim preljevom od višanja. Harmonija toplog i hladnog servirana skoro u svakoj danskoj obitelji u vrijeme Božića jer tradicija je iznimno bitna. Ako ste internacionalni student, nećete propustiti ovu rapsodiju jer studentske kantine na fakultetima serviraju danski puding tijekom cijelog prosinca i mogu reći da su jednako dobri kao i u nekim „fensi“ restoranima.
Ali nisam ja u Danskoj samo jela njihov božićni puding. Najveći razlog mog posjeta bio je sudjelovanje u FAM tripu koji su organizirali partnerski fakulteti.” Ružica Pejić, BHV Education obrazovna savjetnica
Fam (familiarization) trip u svijetu turizma odnosi se na onu vrstu putovanja koja je organizirana u svrhu edukacije i upoznavanja s određenim proizvodima, uslugama, destinacijama ili, u mom slučaju – fakulteta s ciljem njihove bolje promocije. Bila su to u svakom pogledu iskustvena putovanja gdje sam imala priliku vidjeti sveučilišne zgrade i kampuse koji slove kao iznimno moderna arhitektonska dostignuća opremljena najsuvremenijom tehnologijom, ali moram priznati da su i puno više od toga. Za mene je to iskustvo bilo kao posjet futurističkim svemirskim brodovima iz kojih ne želiš nikada otići.
I nije sve u tehnologiji i arhitekturi kakvu Hrvatska nažalost ne poznaje. Tu su razna predavanja o pojedinim specifičnim programima kao što su Medialogy, Food Integrated Studies, Manufacturing and Operations Engineering, Offshore Energy Systems, Architectural Technology and Construction Management, Business, Design and Technology, Geoinformatics, Nanobiotechnology, Automation Engineering; razgovori s profesorima i sudjelovanje na nastavi koja se ne može usporediti s mojim iskustvom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Profesori su ležerno obučeni, piju kavu na predavanju, studenti im se obraćaju na „ti“, grupe sadrže do 20 studenata, nema klasičnih ex cathedra predavanja, studenti međusobno komuniciraju na predavanju, raspravljaju, rade na projektima, izrađuju svoje dronove, osmišljavaju nove proizvode, razmišljaju kako plasirati novi proizvod na tržište, surađuju s drugim studijskim grupama na projektima i ostaju nakon redovne nastave, koja obično traje od ranih jutarnjih termina do 14 sati, kako bi poslije toga radili na projektnim zadacima. Imala sam priliku razgovarati sa studentima iz Njemačke, Litve, Latvije, Bugarske, Rumunjske i, naravno, iz Hrvatske. Iskustva su razna, a neki od njih već dosta dobro govore danski i planiraju ostati raditi u Danskoj po završetku studija. Neki ipak nisu tako sigurni te se prvo žele uputiti u još jednu avanturu i iskusiti studentsku praksu u nekoj drugoj zemlji (ta im je praksa obavezna u zadnjem semestru!) i nakon toga donijeti odluku o tome hoće li se vratiti u Hrvatsku, ostati u Danskoj, ili će svoju karijeru započeti u potpuno novoj državi.
Sretni smo jer živimo u vremenu kada je baš sve moguće. Neke će to obeshrabriti jer nije jednostavno napraviti izbor u moru mogućnosti. Vjerujem da nećete biti jedni od njih jer najbitnije je pokrenuti se, odvažiti se i svijet će vas primiti s obje ruke. Ružica Pejić, BHV Education obrazovna savjetnica
