Moja želja bila je okusiti i osjetiti meksički život, a ne samo turistički obilaziti zemlju.
Zovem se Sabrina i u ovom tekstu ću vam ispričati svoju globalnu avanturu koja počinje od trenutka kada sam završila srednju školu. S navršenih 18 godina sam se zaputila u London na program nulte godine, tzv. foundation year na Queen Mary University of London. Ono je jedno od najjačih sveučilišta u Velikoj Britaniji, a također i pripremni program za pohađanje sveučilišta u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske. Foundation godinu sam završila u roku što znači da sam u 7. mjesecu dobila svoj „Foundation Certificate“. Odlučila sam uzeti godinu dana odmora u zemljama zapadne Europe što je razdoblje koje studenti obično nazivaju gap year. Kao student, u toj godini možeš raditi bilo što, od volontiranja do učenja jezika za što do tada nisi imala/o priliku. Ukratko – sve što ti srce poželi.
Od malih nogu sam želila posjetiti Mexico koji je bio i ostao zemlja mojih snova. Preko meni vrlo drage organizacije BHV Education koja mi je i pronašla program u Londonu na Queen Mary, došla sam do humanitarno-volonterskog programa u Mexicu. BHV je bio posrednik u procesu prijave i odlaska, a humanitarna organizacija koja je nudila program „Child Care“ u kojeg sam bila uključena zove se Global Vision International (GVI).
Odlučila sam otići na mjesec dana u Mexico – zemlju u kojoj nikad nisam bila, a opet kao da jesam. Kao mala sam gledala meksičke serije i od tada se rodila moja neobjašnjiva ljubav prema toj kulturi, narodu, zemlji, glazbi, ukratko svemu. Moja želja bila je okusiti i osjetiti meksički život, a ne samo turistički obilaziti zemlju. S druge strane, uvijek sam se htjela baviti humanitarnim radom jer sam htjela osjetiti kako je pomagati drugima.
Tog dana kada sam krenula za Mexico nije bilo sretnije osobe od mene. Morala sam nekoliko puta provjeriti svoju avionsku kartu jer sam cijeli život čekala trenutak kada ću na njoj vidjeti da piše „Cancun, Mexico“. Nikada neću zaboraviti taj trenutak kada sam istovremeno skakala i plakala sam od sreće i osjećala se kao da mi je čitav svijet na dlanu. Sletila sam u Frankfurt i za par sati nastavila let za Cancun uz ogromno uzbuđenje, ali i strah kako će proći moj prvi prekoocenaski put. Kada sam došla u Mexico, prvu sam noć provela u hotelu, a sljedeći sam se dan našla s kolegama iz GVI-a i ostalim volonterima i volonterkama. Smi smo bili smješteni u kući koja će sljedećih nekoliko tjedana biti naš dom.
Tri glavna programa koja sam ja radila su bila Ludoteca, Corazones (Srca) i Contando con un amigo (Računam na prijatelja). Ludoteca je program za djecu čiji roditelji žive i rade u civilizaciji, a ostala dva projekta su smještena u ilegalnim naseljima (favele). Podučavala sam engleski jezik djecu od 3 do 16 godina. Svi volonteri su se zajedno pripremali za podučavanje. Što se tiče ostalih tema, veliku smo važnost pridavali ekologiji i pravima životinja. Sve što smo pripremili za tu djecu smo radili od srca budući da ta djeca nemaju pristup obrazovanju jer su dio zajednica čiji roditelji također nisu imali pristup obrazovanju, a jedini jezik kojim se služe jest majanski.
Vikendima sam s ostalim volonterima obilazila saveznu državu Quintanu Roo i Yucatan. Neka od mjesta koje smo obišli bili su gradić na obali imena Tulum, otok Cozumel te unutrašnji gradić Merida koji je ujedno i glavni kulturalni centar poluotoka Yucatan.
Tih najljepših mjesec dana mog života prošlo je iznimno brzo, ali sam već sad odlučila da ću se, nakon što završim fakultet u Velikoj Britaniji, preseliti u Mexico na neodređeno vrijeme i tamo se baviti humanitarnom politikom. Smatram da nema ničega ljepšeg od humanitarnog rada jer pomažući drugima pomažemo i sebi samima. Nadam se skorom povratku u Mexico te se nadam se da će se to dogoditi kroz naredne tri godine.
Ovim putem se želim zahvaliti i ekipi BHV Education-a, a pogotovo Mariji. Hvala vam puno na pomoći i što ću se uvijek imati kome obratiti za humanitarne, obrazovne i profesionalne programe u inozemstvu. Puno pozdrava od jedne globalne duše koja je, nakon što je doživjela London, spremna svugdje otići jer nema ničeg ljepšeg na ovom svijetu nego kada uho čuje nešto drugačije, usta osjete drugačiji okus, a oči po prvi put vide nešto novo. Tada duša uzleti u nebesa i čovjek je ponovo rođen.
Puno pozdrava od Sabrine!
