Srdačan pozdrav, moje ime je Sara Vargek, dolazim iz Zaprešića te sam sa svojih 19 godina i znanjem više svjetskih jezika odlučila okušati svoju sreću u inozemstvu jer smo, na kraju dana, ipak sami kovači svoje sreće, zar ne? Nadam se da imam Vašu pažnju.
Po završetku svoje srednje škole u Zaprešiću pod stručnim nazivom hotelijersko-turistički tehničar, kao i za svakog maturanta/icu trebalo je donijeti vrlo bitnu odluku – u kojem smjeru krenuti i kako to realizirati. Nakon Sajma stipendija koji se održao krajem prošle godine gdje sam se po prvi put susrela sa sveučilištima iz inozemstva, uslijedio je i drugi sajam pod okriljem BHV-a, s kojim sam započela svoju vrlo lijepu suradnju koja kao takva traje još i danas.
Na razmišljanje o studiju u inozemstvu potaknuo me moj bratić te ujedno i vrlo dobar prijatelj koji sada studira primijenjenu matematiku u Švedskoj. On je inspirirao mene, a ja sam inspirirala kolegicu iz razreda koja je također pod vodstvom BHV-a aplicirala za studij psihologije u Velikoj Britaniji.
Htjela sam nastaviti obrazovati se u području hotelijerskog menadžmenta te sam između nekoliko sveučilišta (Velika Britanija, Nizozemska, Austrija, Njemačka i Švicarska) odlučila da bi upravo stipendija na uglednom švicarskom sveučilištu pod nazivom HTMi (Hotel and Tourism Management Institute) ispunila moja očekivanja. Procedura prijave krenula je s naglaskom na veliku pomoć pri korenspondenciji između BHV-a i HTMi-a te sam nakon svega malo više od mjesec dana dobila zavidni e-mail da sam primljena.
Nakon 8 mjeseci studiranja u inozemstvu mogu reći da mi je to bila, bez hiperboliziranja, jedna od boljih životnih odluka. Pri donošenju takve odluke nisam razmišljala što ostavljam iza sebe te smatram da ne biste trebali ni Vi. Ako odlučite ući u takvo nešto, za potpunu adaptaciju primorani ste gledati samo naprijed. Stariji kolege čine sve da tih prvih par kritičnih dana tranzicija prođe što lakše te da biste se Vi osjećali što bolje i što manje mislili na dom i moguće nedostajanje stvari kojima ste toliko dugo bili okruženi u svojoj domovini. Nakon svega nekoliko tjedana stekla sam zaista neponovljiva prijateljstva sa kolegama iz cijeloga svijeta (sveučilište se ponosi sa kulturološkom različitošću čak 46 nacionalnosti) i dakako da u takvom okruženju možete samo profitirati, što akademski budući da se cijeli studij odvija na engleskom jeziku, što na osobnoj razini kroz razne projekte, događanja i timski rad. Tada doživljavate rast vlastite osobnosti koja će jednoga dana biti ključan faktor uspjeha Vaše karijere, pogotovo u hotelijerstvu. Hotelijerstvo ne čine luksuzni hoteli i restorani, hotelijerstvo čine ljudske osobnosti, iskren smiješak i sjaj u oku. Svi hoteli potvrdit će Vam isto, da se ta mala razlika između najboljih hotela osjeća upravo po osoblju koje u takvim hotelima radi.
Osim kulturološke različitosti sveučilišta koja donosi tako mnogo istaknula bih i vrlo bitnu ravnotežu akademskih studija i predmeta praktične prirode. Zaboravite na hrvatski sistem školstva u kojem učite određene stvari, a ne znate ni za koga, a još manje zbog čega ih učite. U inozemstvu ne učite ništa više od onoga što Vam je potrebno – sva znanja stičete na dnevnoj i praktičnoj bazi te su kao takva vrednija i više će Vam koristiti kasnije. Cijeli naglasak je na toj činjenici te možete slobodno zaboraviti učenje stvari koje Vam nikada neće trebati. Upravo je i užitak studirati u takvom okruženju jer ne dolazi do zasićenja, sve je usmjereno ka Vašem obrazovanju, ali na način da Vas se nepotrebno ne opterećuje te da Vaše individualne kreativne sposobnosti ne poginu u kasnonoćnim bdjenjima nad knjigom od 600 stranica. Samim time imate više vremena za sebe i svoje slobodno vrijeme koje neki provode u teretani, bazenu, solariju, sauni ili pak noćnom klubu kojeg također imamo na raspolaganju za opuštanja nakon zahtjevnog radnog tjedna. Prirodno okruženje švicarskih alpi koje su doslovno preko puta sveučilišta samo je jedno od bonusa – možete uživati i u kolovozu kad je temperatura ugodnih 20-ak Celzijevih stupnjeva, a bome i početkom studenog kada zbog prvog snijega možete otići i na skijanje prije predavanja. Profesori su dosta fleksibilni i bliski studentima te su druženja s njima i van predavanja vrlo česta.
Od svih svojih prijateljstava najviše bih istaknula ono s Brunom, kolegom iz Zagreba te s Beliz, kolegicom iz Turske. Nas troje smo zaista bili i ostali nerazdvojni te nam je to poznavanje jedno drugih van predavanja pomagalo puno i u akademskim radovima, projektima, prezentacijama i slično koje smo radili zajedno. Jako puno izleta vikendom do Berna, Lucerna ili Zuricha, jako puno uspomena kroz fotografije, glazbu, izlaske koje ne mogu ni opisati. Začuđujuće je kako se s nekim možete toliko povezati u svega par mjeseci i koliko Vam taj netko može postati bitan. Na našim stažiranjima, iako smo jedni od drugih bili udaljeni po 3 sata, svejedno smo nalazili načine da se nalazimo kad bismo ulovili dan ili dva slobodno.
Nakon svojeg akademskog semestra od 4 mjeseca počela sam stažirati u Gstaadu, malom elitnom gradiću na jugu Švicarske od svega par tisuća stanovnika u F&B (Food and Beverage) odjelu, tzv. posluživanju. Radila sam u hotelu Le Grand Bellevue*****, u restoranu s Michelinovom zvjezdicom. Nakon 3 i pol mjeseca stažiranja mogu reći da je bilo vrlo edukativno, no i vrlo naporno. F&B odjel podrazumijeva rad ponekad i 7 dana u tjednu, ustajanje vrlo rano da bi se stiglo na jutarnju smjenu u 7 sati, ostajanje do kasno večer prije – ali to je ono što ja volim raditi. Volim dinamiku, volim biti ljudima na usluzi jer kao najstarija sestra 3 sestre i 1 brata naučila sam se jako dobro brinuti o ljudima i njihovim potrebama te je to vrlina kojom se sada ponosim. Slobodne dane sam koristila putujući do Luzerna, Zuricha ili Zermatta gdje je mojih dvoje najboljih prijatelja radilo te mi te uspomene i dalje ostaju vrlo drage. Iako je bilo dosta teško, vjerujem da me to iskustvo osnažilo jer se nakon 3 i pol mjeseca nisam mogla prepoznati – moje radne navike u potpunosti su postale prirodne te nisam više osjećala da je to nešto za što sam na kraju dana bila plaćena. Povezala sam se s puno gostiju i njihovim obiteljima te mi je i osobno postalo bitno da budu posluženi na najbolji mogući način.
Putovanja su vrlo dragocjena jer mijenjaju Vašu osobnost, šire Vam se vidici i horizonti te i Vi osobno kušate svoj napredak, a samim time i ljudi oko Vas. Gotovo sam sigurna da ne bih razmišljala na način na koji sada razmišljam da se nisam odvojila od sigurnosti obiteljskog doma i svakodnevnog života u Hrvatskoj. Sada mi nije problem letjeti iz Zuricha, putovati 3 sata iz Gstaada i promijeniti 3/4 vlaka ili doći do najbolje prijateljice u Zermatt na drugom kraju Švicarske i voziti se vlakom po 5 sati i pritom slučajno ući u krivi vlak te se snalaziti i voziti još jedan sat dulje. Uspomene koje tamo stvarate, događaje koje sa smiješkom pamtite – to je bit putovanja. Stoga smatram da su iskustva koje ćete tamo dobiti u nematerijalnom smislu vrijedna naprosto svakog novčića školarine. Drago mi je da sam u poziciji da mogu to iskustvo podijeliti s Vama te se zaista iskreno nadam da ćete imati dovoljno hrabrosti upustiti se u avanturu života zbog koje ćete na kraju uistinu biti na dobitku. A i trebamo hrvatsko pojačanje jer već i sada nas četvero rastura na faksu! Samo krenite i sve stvari oko prijave će Vam se jednog dana činiti kao sitnica. Uostalom, ako nećete sad, kad ćete?
