Lucija je studentica na Canterbury Christ Church Universityu. Sa nama, a i vama, podijelila je svoje dojmove nakon prvih par mjeseci provedenih na Canterburyju. Pročitajte u nastavku njezinu priču.
Pozdrav svima! Prvi dojam nakon provedenih tri i pol mjeseca ovdje u Velikoj Britaniji je stvarno divan!
Nego, da krenem ispočetka. Ja sam letjela iz Zagreba što vam preporučam ako živite u Zagrebu, da se lakše podnese prvobitni stres oko svega što vam dolazi odjednom – i prtljage. Došla sam s dva kofera, što ne preporučam, osim naravno ako niste baš jako vezani za puno svojih stvari. Namučila sam se jako s tom prtljagom, iako pola tih stvari nisam ni pogledala. Doletjela sam na Heathrow za koji kažu da je najbliži za put u Canterbury, ajmo reci i da je, iako ostali aerodromi nisu tolko velika razlika udaljenosti odavde.
Po dolasku u Veliku Britaniju dalje sam nastavila do Londona undergroundom (6 funti) i kasnije vlakom do Canterburyja (20 funti) za 50 minuta. Inače postoji i bus koji je oko 10 funti ali traje duže, nekih 2 sata, ovisi o gužvi, koja je ovdje svakodnevnica. Neki od prijatelja su išli taksijem što ih je koštalo 100tinjak funti.
Ja sam došla dan prije nego li je bio dan dolaska u sve smještaje, što preporučam, jer sljedeći dan je bio kaos i gužva. Smještena sam u Pin Hillu, koji je udaljen 5 minuta od centra grada, 3 minute od knjižnice i 15 minuta pješke od faksa i ja sam sa svojim smještajem prezadovoljna. Imam divnu sobu s malim bračnim krevetom, nova stolarija i sve odlično. U stanu sam sa dvije sobe, samo su dvije posto sam uzela large opciju ( postoji i normal, koja je u stanovima po tri sobe), te tjedno plaćam sobu 127 funti. U stanu sa cimericom djelim kuhinju (koja je potpuno i odlično opremljena) i kupaonu koja je isto super. Ja sam po dolasku imala ovdje cimericu svega tri dana, jer je odlučila da ovo ipak nije za nju i vratila se kući, nakon toga sam bila sama u stanu mjesec dana, kasnije sam dobila novu. Jako paze da smještaju cure zajedno i dečke zajedno.
Mislim da je najbitnije kod cimera da imate s njima pristojnu komunikaciju, iako vrlo vjerojatno nećete bas previše komunicirati s njima niti ih viđati, ali ako postoji problem, porazgovarate s njima direktno i pokušajte doći do razumnog rješenja sami, bez uplitanja ostalih.
Hrana je ovdje dosta nekvalitetna i jeftina. Naravno, u boljim dućanima kao što je M&S i Waitrosse naći ćete bolju, ali i skuplju. Najpristupačnije cijene su u Aldiju i Tescu, gdje najviše ljudi kupuje. Ja se isključivo hranim doma i trudim se kuhati svaki obrok jer iskreno, meni hrana u restoranima i vani nije nimalo fina, a ovako znam što radim i što jedem. Kupujem većinom u Tescu, povrće u M&S, a neke nebitne stvari u Aldiju. Potrošim oko 15 funti, kako koji put, i imam hrane za tjedan i pol. Hranu uvijek kupujem unaprijed za nadolazećih tjedan i pol, s time da ja jako puno jedem i imam više od 3,4 obroka dnevno.
Tako da bih rekla da hrana ovdje stvarno nije skupa i općenito obroci, ako se hranite doma.
Britanci se jako nezdravo hrane, vidjet ćete po dućanima jako puno gotove hrane koja se samo ubaci u mikrovalnu i pećnice. Do te mjere da kajganu rade u mikrovalnoj… Oni žive na hrani pečenoj u pećnici (postane jako velika frka i panika kad pećnica prestane radit jer pola njih onda više ne može jest doma..) i hrani “kuhanoj” u mikrovalnoj. Topla preporuka, nemojte posustati i početi se hraniti kao i većina ovdje, nemojte da vas primami pizza za 90 penija, pomfrit za 60 penija, itd.
Od ostalih stvari, ja sam po dolasku kupila nekoliko potrebnih stvarčica kao što su jastuk ( od memorijske pjene 12 funti), poplun ( za bračni krevet 14 funti ), par tanjura i kuhinjski pribor koji možete u Wilku naći stvarno smiješno jeftino ( šalica 1 funtu, tanjur 1 funtu, pribor od 4x svaki komad bešteka za 2.5 funte, 4 čaše 1 funtu).
Grad je divan, mali, ali ima apsolutno sve. Meni se ovdje jako sviđa što mogu svugdje doći pješice. Ima divne vrtove i parkove.
Ako volite male, slatke gradove, ovaj će vas oduševiti. Najviše populacije ovdje čine studenti, vidjet ćete da po kafićima, dućanima i restoranima rade isključivo mladi. Noćni život Britanaca je jako teška stvar za objasniti, jer imate one koji idu u umjerenim dozama van, a onda i one koji se napiju u 2 popodne u utorak. Ja živim pokraj kluba gdje je uvijek kaos subotom i srijedom. Klubovi su uvijek vikendom krcati, a svaki od njih ima još neki dan u tjednu kad radi, Chemistry srijedom, Cuban četvrtkom, Venue utorkom.
Ovdje ima jako puno izvannastavnih aktivnosti i sportova kojima se možete baviti u slobodno vrijeme. Od raznih societya do raznoraznih sportova, koje god želite.
Povezanost s okolnim gradovima je odlična i ako poželite možete organizirati izlet u Maidstone, Dover ili čak London. Karte do ostalih gradova stvarno nisu pretjerano skupe, a vidjeti još Engleske i gradova stvarno vrijedi… Pogotovo Dover, za koji sa sigurnošću mogu reći da je najljepša prirodna ljepota koju sam ikad vidjela! Povezanost sa ostalim državama i gradovima u Europi i šire je odlična. Iz Londona mozete svugdje doći za jako malo novaca. Pričam o cijenama karata oko 10-ak funti do Venecije, 20ak do Amsterdama, 40ak do Islanda i Rima, 50ak do Tenerifa, Maroka, pa čak i Malte – sve ovo su cijene povratnih karata!
Fakultet je odličan, dobijete toliko podrške u vezi svega da ćete sasvim sigurno sve super proći. Fakultet se sastoji od 20 zgrada i još se grade nove. Knjižnica je odlično opremljena i divna.
Profesori ovdje su sasvim nešto drugo nego kod nas. Uvijek su nasmijani i pristupacči i voljni pomoći, dobijete svog tutora koji će vam biti najbolji prijatelj ovdje na faksu, kojem se možete obratiti u vezi svega.
Čak i ako imate određenih problema sa savladavanjem gradiva, profesori će vam pomoći i objasniti tako da na kraju shvatite materiju i ostvarite dobre ocjene. Kasnije master možete upisati na CCCU, ali i na drugim sveučilištima u UK jer ćete imati dobru podlogu. Jezik ćete savladati odlično vrlo brzo. Dat ću primjer sebe koja nisam nikad imala peticu u školi iz engleskog jezika, ali ponovit ću to sto puta svima ako treba, to je jako loš način za vaše mjerilo znanja nekog jezika, vi u školi ne učite svakodnevnu komunikaciju sa nekime na engleskom, učite lekcije, to nije isto.
Nemojte se bojati da zbog ocjene u školi niste dovoljno dobri ili spremni ovako nešto napraviti, najbolja škola vam je direktno biti bačen u vatru i naučiti se snaći i rukama i nogama ako treba.
Ja sad već mogu sasvim bez problema napisati esej ne engleskom bez gledanja u google translate, a znala sam dobiti i jedinicu iz engleskog u srednjoj školi. Ovdje ste svakodnevno suočeni s engleskim i sve vam to ulazi u glavu. Trudite se što više komunicirati s ljudima.
Sve u svemu, definitivno sam sigurna da je ovo najbolja odluka koju sam donijela sa svojih 20 godina.
Postala sam sam svoj čovjek i puno, puno samostalnija. Naučila sam štedjeti i brinuti o svom rasporedu i obavezama bio to faks ili posao. Sa roditeljima se čujem preko kamere svaku večer skoro. To ovisi kako tko ima odnos sa svojima, ali ja sam jako bliska sa svojom obitelji i stalno se čujemo, tako da je kao da sam doma. Preporučila bih ovaj veliki korak svakome, tko je voljan i spreman uzeti stvar u svoje ruke i krenuti u život. Upoznat ćete jako puno ljudi, koji će vas nešto naučiti. Nemojte se bojati upoznati se s ljudima iz svih dijelova svijeta, ta poznanstva i prijateljstva vam ostaju za cijeli život.
