Bruno je studij upisao u kolovozu 2015. Neke stvari su se promijenile, ali jedno je ostalo isto za Brunu – on svaku pruženu i stvorenu priliku objeručke prihvaća i ne ustraje pred izazovima. A Bruno nam poručuje sljedeće: “Ako te ovaj tekst nece oduseviti, ziher nece niti slike lol!”

Nakon nekoliko godina što sam dio HTMi obitelji, zaista mogu reći da mi je ovo iskustvo promijenilo pogled na svijet.

Otkako sam krenuo sa studijem u kolovozu 2015., puno stvari se promijenilo. Jedan od razloga zašto sam odabrao HTMi je bio obvezna praksa uz studij i fleksibilnost programa. Poslije završetka prvog (akademskog) semestra, prvu praksu odradio sam u Park Weggis Hotelu. Iako studenti obično na praksi ostaju 5-6 mjeseci, ja sam odlučio iskoristiti felksibilnost programa i produžiti za Aspen gdje sam radio u St Regis Aspen Resortu.

Kad sam se vratio na 2. godinu, nekako mi je sve bilo novo: studenti, zaposlenici, sistem… ali stari prijatelji su ostali, dok su novi došli.

Semestar nakon završio sam neobavezni MiT (Manager in Training) program, sa specijalizacijom u dva odjela – Events management i Career Center (deskriptivno najbliži bi bio Human Resources, tj. Ljudski resursi). Sada već radim na HTMi-ju; radi svog pozitivnog stava i isticanja među masom ponudili su mi posao praktikanta u Career Centru tijekom sadašnjeg semestra.

Zamisli razgovor za posao na koji dođes i tražiš uvjete po osnovi svoje vrijednosti. To dobivaš studirajući na ovakvom fakultetu i u ovakvom okruženju.

Sljedeći korak za mene je vrlo vjerojatno posao na poziciji ‘Chef de Service Assistant’ (shoutout mom bogatom životopisu i znanju njemačkog jezika) u jednom od najskupljih restorana u Luzernu. Poslije toga planiram ići ponovno u SAD raditi ono zbog čega sam i zapocčo ovu ‘iluziju Hrvatskog obrazovnog sistema’, a to je Event management (ukoliko se nađe dostojna pozicija).

Od prvog do današnjeg dana nikada nisam mislio da ću stajati gdje, ironično, sada sjedim  i na laptopu pišem ovakve riječi o svom životnom pravcu, možda nadahnjujući sve koji čitaju da je ovo fakat jedinstvena kategorija studiranja. Nisam bio svjestan koliko prilika se otvara u ovoj industriji, samo treba biti dovoljno hrabar prihvatiti ih. Moj savjet budućim studentima na HTMi-ju bi bio da ne gube vrijeme i novac ako nisu spremni stisnuti zube i krenuti od nule. Da budu spremni na kulturne raznolikosti koje HTMi ponosno nosi i prihvaćanje takve okoline. Da ne misle da se cijeli svijet vrti oko njih i da neće sve uvijek biti kao po špagi, nego će sve doći na svoje uz dovoljno upornosti. Da će se rad, disciplina, komunikativnost i “Yes I can” stav isplatiti prvenstveno na razini osobnog razvoja. Da su uvijek spremni naučiti nesto novo – zbog sebe, a ne zbog diplome.

Da završim, konačan plan je vratiti se u Hrvatsku. Ne sljedeće godine, niti za 5 godina, ali za 10-15 definitivno. Kad naučim sve ono što sam ikada htio naučiti na faksu i kroz poslove koje sam uvijek htio raditi, na mjestima koja sam htio doživjeti, s ljudima koje treba jos upoznati, tada ću se vratiti. Zreo, pun iskustva, sa znanjem iz cijelog svijeta u malom prstu. Tada želim biti svoj čovjek, svoj šef, i tek tada želim stvoriti utjecaj u Hrvatskoj koji će promijeniti naš turizam naglavačke. *drop the mic*

Nama je uvijek drago čuti kako je našim studentima na studijskim programima, koliko ih je to iskustvo promijenilo i koliko im je prilika otvorilo. Bruno mi ti želimo puno uspjeha i sreće i definitivno da nam se vratiš u Hrvatsku i preokreneš turizam naglavačke!