Mislim da je studiranje u inozemstvu stvarno super prilika za stjecanje ne samo novih prijateljstava već i poznanstava s ljudima koji su iz cijelog svijeta.

SMJEŠTAJ

Što se tiče smještaja ja bih svakako naglasila da je najbitnija lokacija stana. Treba gledati da je u sigurnom i dobrom području, ali idealno blizu faksa i ne predaleko od centra grada (pošto će tamo vjerojatno obavljati dosta stvari). Također ako je moguće tražiti lokaciju koja je dobro povezana u smislu prometa (tramvajske, autobusne stanice, podzemna…) Ja sam imala sreću iznajmiti stan u centru Munchena koji dijelim sa sestrom, i stvarno sam zadovoljna. Međutim oni koji nemaju slične prilike, svakako bih vam preporučila da odete pogledati stan prije nego što odlučite jer se ćesto događa da to izgleda drugačije nego na slikama. Šta se tiče dijeljenja stana s nekim drugim, mislim da to ovisi o tipu osobe. Meni je naravno lijepo što sam sa sestrom, međutim da nje nema vjerojatno bih živjela sama jer sam komotniji tip i volim imati svoj prostor. Iako dosta mojih prijatelja s faksa je na početku semestra tražilo stanove skupa (pogotovo cure) nakon što smo se svi malo upoznali i zbližili. Tu je velika prednost što se smanjuje trošak najamnine, a i ako vas uhvati nekakva nostalgija ili depresija niste sami. Sve u svemu stvarno ima puno mogućnosti, ali najbitnije je da nađete nešto gdje se osjećate ugodno!

STUDIJ

Što se tiče samog faksa, ja studiram business, to je nešto što me stvarno zanima i što sam htjela. Samim time nije mi toliki problem učiti i pratiti predavanja. Kako mi je faks i sva predavanja na engleskom, to je prvo bilo malo zastašujuće jer bez obzira na razinu znanja jezika teško je skroz se prebaciti u taj sistem. Ali već kroz par mjeseci sam se skroz priviknula i sad u potpunosti razmišljam na engleskom i lakše mi je pojmove s faksa i predavanja zapisivati, pratiti i učiti na engleskom (koji se usput kroz svakodnevnu komunikaciju i učenje jako popravi). Što se tiče učenja mislim da tu svatko ima svoj način… npr. ja najefikasnije učim kada sam sama i isključim mobitel te se koncentriram samo na to, ali bih svakom svakako preporučila da si napravite neku grupu na WhatsAppu ili bilo gdje, gdje se uvijek može nešto pitati i razjasniti jer netko će možda uvijek znati nešto što ti ne znaš… Što se tiče ispita ovdje je sistem dosta drugačiji nego kod nas. Ne postoje kolokviji ili rokovi već na kraju prvog (zimskog) i drugog (proljetnog) semestra su ispiti koje možeš pasti ili proći, a ako se padne se uglavnom ponavlja pod ljetnim praznicima. Ali mislim da to ovisi od faksa do faksa. Za ispite se počnem pripremati dva do tri tjedna prije makar bi preporučjivo bilo čak i ranije. Na faksu ima puno više gradiva i nepoznatih pojmova, a i kako se ne uči na materinjem jeziku treba malo više vremena da se sve te informacije sistematiziraju i sjednu u glavi. Isto tako na mom faksu su predavanja obavezna i tu stvarno imam priliku puno naučiti i uštedjeti si vremena tako da bih svakom preporučila da maksimalno iskoristi tu priliku.

DRUŠTVENI ŽIVOT

Po meni je ovaj faktor, uz naravno sam faks, najbitniji kada se negdje preseliš. Ako imaš dobro društvo puno se lakše priviknuti i smanjiti nostalgiju za domom koja iz mog iskustva kroz neko vrijeme potpuno nestane ili je skroz u granicama normale. Iz mog nekakvog iskustva prvih mjesec, dva je najvažnije jer tu se stječu prvi dojmovi o ljudima, formiraju se neka društva i vidiš tko ti odgovara, a tko ne.. Tako da u principu tih prvih mjesec, dva probajte biti što društveniji, pričljiviji i otvoreniji jer ako vas ljudi nemaju priliku upoznati, nećete moći ni steći prijateljstva. Po meni je najgora moguća opcija “povući se u kut” i tipkat po mobitelu cijelo vrijeme (bar ne u ovoj početnoj fazi).. Kasnije se to još sve formira, ali najbitnije je imati dobru volju i bez nekakvog straha i srama. Najviše se nekako zbližite izvan faksa, u izlascima, putovanjima, kavama… ali to ipak dođe malo kasnije.

Sve u svemu, mislim da je studiranje u inozemstvu stvarno super prilika za stjecanje ne samo novih prijateljstava već i poznanstava s ljudima koji su iz nekih drugih zemalja i kultura te se stvarno može naučiti svašta zanimljivo. Na mom faksu ima ljudi iz cijelog svijeta (SAD, Belgija, Rusija, Njemačka, Švedska, UK, Nizozemska…) što je super ako sutra, preksutra želite otići u neki grad ili dio svijeta uvijek možete nekog nazvati i pitati da vam preporuči nešto itd.

PRAZNICI

Kada sam odlazila, bojala sam se da neću uopće dugo dolaziti doma i mislila da ću dolaziti samo za Uskrs i Božić, ali to stvarno nije tako, pogotovo ako se izabere neka bliža lokacija Zagrebu kao npr. Beč, Munchen… u principu mogu doći doma čak i do jednom mjesečno jer se često dogodi da imam nekakav produženi vikend ili praznik, ali to sve ovisi i o predavanjima, ispitima i naravno financijskoj mogućnosti. Preko zimskih praznika imam mjesec dana slobodno a preko proljetnih dva tjedna s time da mi predavanja završavaju već sredinom 5. mj tako da imam skoro 3 i pol mjeseca ljetnih praznika. Isto tako imam dosta prijatelja koji studiraju u Londonu i neki dođu doma češće nego ja tako da to sve ovisi od osobe do osobe. Ipak po mom mišljenju mislim da svrha odlaska na studij u inozemstvo nije da samo gledate kad ćete moći ići doma makar je lijepo znati da ako se zaželite ta opcija uvijek postoji. Također si preko vikenda sami znamo organizirati nekakav izlet u neki bliži grad ili mjesto što je isto super. Išli smo i s faksom organizirano u Dublin što je također lijepo iskustvo. Sve u svemu uvijek ima dosta vremena za posjetiti prijatelje (npr. ja sam išla u London prije mjesec dana za vikend), otići doma ili negdje otputovati ako se dobro organizira vrijeme i učenje.

STUDENTSKI ŽIVOT

Kao što sam već spomenula sestra i ja živimo same. To podrazumijeva da same čistimo, kuhamo, peremo robu itd. U početku sam se svega toga bojala jer nisam znala apsolutno ništa, ali s vremenom se sve bitno nauči. Što se tiče hrane i kuhanja rijetko kada kuhamo doma. Obično jedemo negdje u blizini faksa, ili naručimo doma hranu, ali uvijek si uzmemo nekakvo voće, jogurte i takve stvari za doma ako ogladnimo. Mislim da troškovi dođu negdje na isto kada se kuha doma i jede vani. Ipak treba imati na umu da je u većini zemalja život dosta skuplji u odnosu na Hrvatsku.

Izlasci u Munchenu su isto dosta različiti u odnosu na Hrvatsku što je i za očekivati jer mi Balkanci imamo specifičan način zabave haha.. U principu se klubovi pune već oko ponoći i završava se ranije nego kod nas ali nema nikakvih pravila. Za one koji preferiraju stranu muziku tako nešto će sigurno biti osvježenje makar tu u Munchenu isto ima i dosta “naših” klubova. Sve u svemu, iz mog iskustva može se naći nešto za svačiji ukus pa čak i ako niste od izlazaka uvijek ima zanimljivih mjesta koja se mogu posjetiti.