Studiraš preddiplomski smjer psihologije na engleskom jeziku na Mykolas Romeris University u Litvi. Zašto si se odlučila baš za Litvu? Litva je pomalo neuobičajena destinacija za Hrvate.

Prvo sam htjela ići u Nizozemsku. Međutim, moja srednjoškolska diploma tamo nije prihvaćena s obzirom da nisam išla u gimnaziju. Pohađala sam Prirodoslovnu školu Vladimira Preloga i završila sam smjer ekološki tehničar. Nakon toga sam položila državnu maturu, ali to i dalje nije prihvaćeno kod njih.

Jesi li razmišljala i o drugim destinacijama osim Nizozemske?

Htjela sam u Nizozemsku jer je jako volim, tamo sam putovala sa svojima kad sam bila mala i jako mi se svidjela. Ciljala sam na Nijmegen, ali na kraju sam odlučila, s obzirom na diplomu i u komunikaciju s BHV savjetnicom, da mi je najbolje ići u Litvu zbog pristupačnih cijena školarina. Cijene školarina za studij vrlo su slične onima u Nizozemskoj. Zapravo mi je sada drago da nisam otišla u Nizozemsku i zbog nižih troškova života. Troškovi života u Litvi puno su sličniji troškovima u Hrvatskoj. U Nizozemskoj je standard veći pa su i cijene puno više.

Zašto si odabrala baš studij psihologije?

Od početka srednje škole znala sam da hoću studirati psihologiju pa je to bio i prirodan izbor. A poslije kad sam razgovarala s BHV savjetnicom o opcijama imala sam nekoliko izbora za psihologiju na engleskom jeziku – dva smjera su u Litvi. Meni se najviše svidio Mykolas Romeris University zato jer je u glavnom gradu i zato što, kad sam proučavala programe, više je odgovarao mojim željama za budućnost. U Klaipedi na LCC University postoji preddiplomski smjer psihologije, ali on ima nekoliko kršćanskih kolegija koji meni nisu bitni. Uz to na LCC Universityju je Bachelor of Arts diploma, a na Mykolas Romeris University Bachelor of Science.

Kako izgleda nastava na Mykolas Romeris University? Jeste li bili online zbog korone?

U početku smo bili pola online, a pola offline. Na prvoj godini smo imali neke profesore koji su radili isključivo online. Imali smo profesora iz filozofije koji je radio iz Meksika tako da je on bio cijelo vrijeme online. Ostale predmete smo ponekad imali online jer ljudi nisu ni mogli doći do Litve s obzirom na situaciju u njihovim državama. Dok mi koji smo bili u Litvi smo ponekad bili i u učionici, za sve one koji nisu mogli biti prisutni, organizirana je online nastava tijekom cijele godine. Osim ako je profesor bolestan, u tom slučaju svi smo bili online.

Pretpostavljam da si imala već rundu ispita. Koliko su ispiti na Mykolas Romeris University bili teški? Koliko ti je pomoglo znanje i navike učenja iz srednje škole?

Učenje je dosta drugačije nego u srednjoj školi. Moja srednja škola nije bila lagana sama po sebi. Mislim da sam se donekle navikla na taj tempo već u srednjoj školi. Ovdje je malo zahtjevnije, malo više se traži, ali meni to nije bio neki veliki problem jer me sve što učimo stvarno zanima. U srednjoj školi to nije bio slučaj pa mi je bilo teže učiti iako je bilo manje gradiva. Što se tiče samih predmeta i ispita, ne bi rekla da su jako teški, s obzirom na hrvatske fakultete, barem što čujem od svojih prijatelja. Makar i dalje treba učiti i pripremati se za ispite. Prvi ispiti su nam bili online. Bilo je drugačije okruženje nego klasični ispiti. Završila sam prvu godinu s dosta dobrim prosjekom. U Litvi je najviša ocjena 10, a ja sam završila s prosjekom 9,14.

Odlično! S obzirom da te to stvarno zanima, onda ti i nije toliko teško i naporno. Jesu li profesori susretljivi? Da li se posvećuju studentima i imate li možda kakve projekte?

Profesori su super. Imali smo nekoliko profesora koji meni nisu odgovarali, ali tako je svugdje. To više ovisi i o mojoj osobnosti i osobnosti drugih ljudi, nego o profesoru i njegovom načinu predavanja. Ipak, rekla bih da su profesori stvarno super i susretljivi oko svega. Zapravo, cijeli smjer je konstituiran da se prvi semestar svake godine izvode opći predmeti poput statistike, anatomije, a u drugom semestru prevladavaju strukovni predmeti. U trećem semestru opet imamo analitiku i statistiku, a onda poslije opet strukovne predmete. Imamo dosta projekata, debata, diskusija u svom radu, imali smo prvi semestar predmet Intro to Studies i u sklopu njega team building. Team building se održao jednu subotu, radili smo neke zabavne vježbe. Radili smo na upoznavanju ljudi i komunikaciji među ljudima, jer smo imali profesora koji je to htio raditi. Makar, dosta predmeta ovisi o profesoru. Taj predmet nije toliko strukturiran te se daje profesoru na volju da radi sa studentima ono što misli da bi im pomoglo u uhodavanju u studij.

Je li team building pomogao da se upoznaš s drugim studentima? Jesi li se uspjela uklopiti u novu sredinu i upoznati nove prijatelje?

Da, što se tiče prijatelja na faksu, svi su super, ni sa kim nisam imala problema niti nesuglasica. Ima nas odsvuda, ima par Litvanaca, oni su upisali faks na engleskom da razvijaju jezik i da dobiju diplomu koja je drugačija (međunarodna diploma). Kolege na faksu su otvoreni, komunikativni, imamo različite podloge što se tiče odrastanja i života prije studija. Svi su dosta zainteresirani za studij koji su upisali što meni puno znači jer imamo kvalitetne debate i diskusije.

Kad je riječ o studentskom životu, imate li neke aktivnosti ili je sve više spontano? Jeste li imali podršku od fakulteta što se tog dijela tiče?

Na fakultetu smo imali internacionalnu večeru, u prvom semestru je bio Intro week i priredbe za nove studente na otvorenom zbog korone. Imali smo i organiziranu turu po gradu u sklopu Intro weeka. Jedino što je meni bio problem je što nisam znala da ćemo imati Intro week. I ja sam planirala doći ranije u Litvu da se upoznam s gradom. I tek kada sam sve isplanirala, shvatila sam da ćemo imati Intro week. Smetalo mi je što nisam dobila tu informaciju unaprijed. Budući studenti bi trebali doći 10 dana prije početka studija jer pet dana ranije počinje Intro week. Vilnius ima dosta klubova, živ je grad, definitivno ima aktivnosti. Mi više preferiramo kućne partyje jer je financijski isplativije. Troškovi života dosta su slični onima u Hrvatskoj; jedino su restorani i kafići nešto skuplji. Studentski dom košta oko 90 eura mjesečno. Imamo kafić i kantinu. U kafiću se prodaju sendviči, kava, keksi, a u kantini se može pojesti ručak pod pauzom. Između 14:00 i 14:30 imamo vrijeme za ručak. U kantini je jedan obrok oko 3 eura što je pristupačna cijena. Sendvič je  isto oko 3 eura, a kava košta 1.20 eura.

Imaš li dovoljno vremena uz studij? Postoji li mogućnost traženja studentskog posla?

Uz dobar time management, moguće je održavati normalan život. Fakultet nije zahtjevan do te mjere da nemaš vremena za ništa drugo, ali nama je raspored jako raštrkan kroz tjedan. Neki moji kolege rade kao studenti tutori preko video poziva. I moguće je raditi poslove koji imaju fleksibilno radno vrijeme. Nije problem u učenju, već u rasporedu i zato je teško raditi u smjenama.

Jesi li imala vremena za izlete u svom aranžmanu? Kako ti se generalno čini Litva?

Što se tiče mojih izleta, išli smo u Trakai, dvorac na jezeru malo izvan Vilniusa, koji je stvarno predivan. S obzirom da moj muž s kojim sam ovdje dosta često radi vikendima, a ja tada imam najviše vremena pa je malo problem ići na izlete. Litva je jako lijepa, ima puno prirode, čak i u gradu. Vilnius ima ogromnu staru jezgru, a s druge strane jako razvijen novi centar koji je poslovno orijentiran.

I za kraj, što bi savjetovala mladima iz Hrvatske koji razmišljaju o studiju u inozemstvu ili studiju u Litvi?

Studij u inozemstvu je svakako dobra opcija jer ima puno više izbora i kvalitetnijih programa vani nego što mi imamo u Hrvatskoj. Pogotovo po pitanju psihologije zato jer u Hrvatskoj studij psihologije nije toliko popularan kao vani. Studij u inozemstvu može biti super ili može biti dosta težak, ovisno o tome kakva je osoba u pitanju. Recimo, meni je ovo super iskustvo, ali nekome tko je jako vezan uz obitelj ili svoje prijatelje studij u inozemstvu možda nije najbolja opcija. Tako da ovisi o osobi. Studij u Litvi, barem na Mykolas Romeris University, meni se jako sviđa i preporučila bih ga svakome.