Kako si došao na ideju da studiraš u inozemstvu?

Na ideju o studiju u inozemstvu prvi put sam došao kada sam išao u Dublin. Tamo sam na tečaju engleskog jezika upoznao velik broj ljudi iz različitih zemalja koji su mi se jako svidjeli. Vidio sam da se može obrazovati u inozemstvu. I onda sam pomislio: „Zašto ne?“ Nisam bio baš prezadovoljan našim školstvom pa mi je došla pomisao da probam upisati studij u inozemstvu. Također, mislio sam da je vjerojatno kvaliteta obrazovanja vani jednaka, ako ne i viša, ali i da će mi to biti prilika da se osamostalim. Jednom kad sam imao tu ideju u glavi, razmišljao sam gdje ću ići.

Zašto si izabrao Dansku?

Prvo, zato što skandinavske zemlje imaju reputaciju najboljih studijskih programa. U Skandinaviji je općenito obrazovanje na jednoj višoj razini nego u ostatku svijeta. To mi je bio veliki plus. Osim toga, mislim da ono što je veliki plus i svima ostalima, pogotovo nama iz Hrvatske, to što je studij u Danskoj besplatan i student ima priliku zarađivati uz faks. To je jedina zemlja u koju se može otići, a da se ne ode u nekakav dug ili da ne moraju roditelji sve plaćati. Tako da, to je meni bio jedan veliki faktor jer Njemačka, Nizozemska, Austrija jesu super, ali teško je raditi uz fakultet dovoljno da se pokriju svi troškovi. Ako roditelji nemaju novaca onda je teško uopće tamo igdje otići bez da se uđe u dug.

Zašto Engineering, Innovation and Business na University of Southern Denmark (SDU)?

Tražio sam po različitim stranicama, gledao sam fakultete i rang ljestvice. Opet, bila mi je poanta da odem van, ali da ne odem negdje gdje ću ići na studij koji je lošiji nego u Zagrebu.  SDU se pokazao dosta dobar prema programima, odnosno studijima koji su se nudili na engleskom jeziku. Onda sam išao dalje istražiti SDU. Naišao sam na program Engineering, Innovation and Business na kojem trenutno studiram. Oduvijek su me zanimale inovacije, ali nikad nisam htio biti samo inženjer i raditi isključivo sa strojevima. Onda sam zaključio da mi je taj smjer fora jer ima puno inovacija, a djelomično i ekonomije.

Kako izgleda nastava? Kakav je odnos profesora i studenata na SDU-u?

Na mom programu, koji je zapravo jako mali, nas je sada sedam. Nastava je, barem meni, poprilično personalizirana. S profesorima se odlično slažem. Nekad imamo predmete koji se miješaju sa smjerom mehatronike, ali to je uglavnom možda prvih godinu i pol dana. Poslije imamo samo svoje predmete, praktički ništa ne miješamo. Miješani predmeti znaju nekad biti u većim grupama, ali to su isto za naše pojmove, male grupe, od tipa pedesetak studenata.

Imate li praktični dio nastave?

Definitivno, imamo projekte svaki semestar u kojima bi mi trebali primijeniti neko znanje koje smo naučili. U teoriji je tako, ali u praksi je više „snađite se“. Možda na prvu zvuči bezveze, ali zapravo je to izuzetno važna vještina. Ja sam tek u Danskoj shvatio koliko truda treba uložiti u projekte i kako nije uvijek sve jednostavno pronaći, ali uz dovoljno upornosti je moguće. Mislim da je danas pogotovo važna snalažljivost zato što je sve na internetu i praktički nema čak ni smisla iščitavati nekakve teorije i knjige kad se to može naći na internetu. Drugi plus je rad u grupama kojeg, bar po pričama mojih prijatelja u Hrvatskoj, na domaćim sveučilištima ima jako malo. Mislim da je to zapravo jedna jako velika prednost danskih fakulteta. Iako treba naučiti teoriju, poslodavci danas puno više gledaju da li si ti dobar u grupi, da li možeš komunicirati s drugima i koliko si snalažljiv.

Kako izgleda studentski život u Danskoj?

„Kako si našao prijatelje?“ – jedno je od najčešćih pitanja koje dobivam kada pričam s ljudima na sajmu. I ja sam imao slične brige prije polaska. Budući da moj prvi semestar nije bilo korone, SDU je olakšao situaciju sto posto. Imali smo tečajeve matematike za pripremu prije faksa. Tamo sam upoznao puno ljudi. Osim toga, na fakultetu postoji studentska organizacija Intro Team koja organizira druženja za nove studente. U prvom semestru bude i po šest ili sedam takvih događaja – partyji i upoznavanja. Mislim da je jako teško ne upoznati nekoga. Družim se s puno više stranaca nego Danaca, ali stvarno nije bilo tako teško naći prijatelje jer su svi koji dođu na studij u istoj situaciji. Svi žele upoznati nekoga, tako da upoznavanje nije bilo teško.

Reci nam malo više o kampusu i svojem smještaju.

Na kampusu se nalazi zgrada fakulteta, a domovi su raspršeni po cijelom gradu. Oni nisu daleko, 10-15 minuta biciklom. U domu nisam dijelio sobu, ali inače se može dijeliti soba s prijateljima. Kasnije se uvijek možete i preseliti, no mislim da je čak najbolje prvo uzeti samostalno sobu u nekom domu jer cijena doma i cijena življenja u stanu s nekim u gradu je praktički ista. Jedino što u stanu u gradu moram dijeliti sobu s nekim što možda nije zgodno ako ne znam tu osobu. Čak je najbolje živjeti nekoliko mjeseci u domu, a kad nađete prijatelje možete se preseliti s njima u stan. Najviše ovisi od osobe do osobe. Budući da su domovi blizu, većina studenata se odlučuje biti u domovima.

Imaš li uz faks slobodnog vremena? Da li radiš uz faks?

Super je što imam jako puno slobodnog vremena uz posao i faks. Znači, ja sam i radio i imao sam faks, ali sam i dalje imao puno slobodnog vremena. Zašto previše slobodnog vremena može biti dvosjekli mač? U jednu ruku ako imate nešto što vas zanima, imat ćete i puno više vremena posvetiti se tome. U drugu ruku, ako vas ništa pretjerano ne zanima onda je možda i bolje da ostanete u Hrvatskoj na faksu gdje ćete imati malo manje slobodnog vremena. Upoznao sam dosta ljudi u Danskoj koji nemaju nikakav hobi ili nešto što ih zanima. Takvi često nisu baš zadovoljni što su otišli u Dansku jer imaju toliko slobodnog vremena da ne znaju što bi sa sobom. Mislim da je jako važno imati nekakav hobi ili nešto što vas zanima na faksu pa se uključiti u izvannastavne aktivnosti.

Koje su mogućnosti studentske razmjene na SDU-u? Zašto si izabrao Češku?

Zato što volim putovati i volim upoznavati nove ljude. Pogotovo se sada ne bojim razmjene kada sam otišao na studij u Dansku i sve je ispalo super. Razmišljao sam zašto ne bih otišao još negdje. Sad smo mladi i zašto bismo se fiksirali samo na jedno mjesto? Za deset godina možda neću moći imati takvo iskustvo pa ću žaliti što nisam otišao kada sam mogao. Erasmus me uvijek nekako privlačio; pola godine partijanja, upoznavanja novih ljudi, novi faks i neko novo okruženje. Osim toga, upoznate jednu novu kulturu i proširite vidike. Mislim da se s tim nikada ne može pogriješiti. A sad, kako je došla Češka? Zapravo, slučajno. Puno kolega je htjelo ići u Rusiju, Singapur i slično, ali to se sve otkazalo zbog korone. Htio sam prvo ići u Njemačku što nije bilo moguće isto zbog pandemije, a drugi izbor bila mi je Češka, točnije Prag ili Brno. Sad mi se čini da je Brno i najbolja opcija koju sam imao.

Zašto bi mladima iz Hrvatske preporučio studij na SDU-u i u Danskoj?

Iz priča mojih prijatelja sam zaključio da se u Hrvatskoj uči puno nepotrebne teorije na većini fakulteta i mislim da je to poprilično zastarjeli način. Daleko od toga da teoriju ne treba učiti, i na SDU-u ima teorije, na svakom fakultetu ima teorije. Mislim da se u Hrvatskoj nepotrebno studente guši s tim. Vani je, bar na SDU-u u Danskoj, puno veći fokus na praksi i snalažljivosti. Profesor je tu da ti pomogne, ali ne da napravi sve za tebe.

Osim toga, to je super životno iskustvo bez obzira da li se nekome Danska svidi, da li će tamo ostati ili otići negdje drugdje. Odlično je iskustvo jer se osamostališ i naučiš o sebi, počneš nekako više cijeniti i Hrvatsku kao takvu. Kad odeš, tek onda shvatiš ono što ti je bilo dobro ili što nije pa vidiš kontrast. Možda je Danska za tebe, možda nije, ali nakon ovakvog iskustva ćeš znati više o sebi i drugi put ćeš moći još bolje procijeniti odgovara li ti neka druga država ili ne.

Također, mislim da je super zato što upoznate puno ljudi iz drugih zemalja. Puno je kultura i to je veliki mix. Ima ljudi od svugdje, iz Istočne Europe, Zapadne Europe, ima studenata i iz Amerike. Baš se može vidjeti jedan kontrast kultura, posebno u radu u grupama jer se treba i prilagoditi različitim kulturama. Ako radim s Dancem prilagodit ću komunikaciju i neću komunicirati s njim na isti način kao kad radim sa Slovakom ili Poljakom. Bez obzira hoćeš li jednog dana raditi u Hrvatskoj ili negdje drugdje vjerojatno ćeš u jednom trenutku raditi sa strancima. Upravo zato je ovo jedno izuzetno važno iskustvo koje ti može samo dobro doći na poslu, ali i u životu.

Zanima te više o besplatnom studiju u Danskoj i o University of Southern Denmark?